SVE SU PONIJELI: 3 vladara koja su sa ovog svijeta otišla “u stilu”
Svi smo čuli za izraz “svakako ne možeš ponijeti sa sobom u grob”, ali čini se da su neki vladari u istoriji dokazali upravo suprotno.
Sva njihova imovina, zajedno sa slugama i vojskom, je pokopana zajedno sa njima, kako bi se njihov raskošni život mogao nastaviti i poslije smrti; bar su imali takav plan.
U ovaj post nismo uključili egipatske vladare … jer oni zaslužuju posebnu priču.
3. Kraljica Puabi iz Sumerskog grada Ur
O Puabi iz grada Ur se danas zna jako malo, osim da je živjela i umrla negdje u 26. ili 25. vijeku prije nove ere. Kada je njezina grobnica otkrivena 1920-tih godina, u njoj je pronađeno mnoštvo blaga, ali i ljudi. Grobnica ove kraljice se smatra jednom od najvrijednijih na svijetu.
Među artefaktima je bio i složeni ukras za glavu napravljen od zlatnih listova, češalj od suhog zlata, haljina prekrivena draguljima … kao i mnogi drugi vrijedni predmeti. Naravno, Puabi nije otišla u zagrobni svijet sama. Zajedno sa njom su bile pokopane i 52 sluge, za koje je ustanovljeno da su bili otrovani, ali još nije sigurno da li su se otrovali svojevoljno ili pod prisilom.
2. Kineski car Ch’in Shih Huang Ti
Njegova grobnica je bila ispunjena zalihama hrane i luksuznog pribora za jelo, kućnim ljubimcima – i naravno (mrtvim) slugama. Na sreću, većina njegovih sluga i životinja je eventualno bila pošteđena i zamijenjena svjetski poznatom vojskom od Terakote. Praksa ljudskih i životinjskih žrtava je konačno potpuno nestala zahvaljujući kontinuiranim prigovorima istaknutih filozofa, poput Konfučija.
1. Džingis-kan
Svi su čuli za njega – najstrašniji vladar 13. vijeka koji je iza sebe ostavljao prah i pepeo (doslovno). Sela i gradovi kroz koje je Džingis-kan prolazio ostali su samo pustoš, jer su po njegovom naređenju u tim mjestima morali biti uništeni svi – čak i žohari.
Ako se pitate kako je ovakav vladar napustio ovaj svijet, odgovor je naravno – u stilu.
Dana 18. avgusta 1227. godine, Džingis-kana je ispratilo u zagrobni život čak 2.500 sljedbenika i 400 tjelohranitelja (vojnika). Kada je povorka stigla na udaljeno planinsko mjesto u Mongoliji, prvo je ubijeno 40 djevica koje su trebale pružati Khanu užitke u zagrobnom životu. Zatim, na kraju pogrebne ceremonije, 400 vojnika je ubilo svih 2.500 članova povorke.
Kada se 400 vojnika vratilo u glavni grad, njih je odmah ubila druga grupa vojnika, tako da niko nije mogao otkriti gdje je posljednje počivalište velikog Džingis-kana. Ipak neko je preživio ovaj masovni pokolj – deva. Jedna deva je ostavljena u životu jer je znala pronaći put do grobnice, a u slučaju da je porodica željela posjetiti grob Džingis-kana, deva bi ih odvela. Kada bi išli u posjetu grobnici, porodica je morala imati zavezane oči, jer ukoliko bi vidjeli gdje se nalazi – i oni bi bili pogubljeni.
Izvor: pixelizam.com/pozitivno.ba
