Ples ‘kometa’: Čudni objekti nad Balkanom

U septembru 1999. nad istočnom Srbijom, Makedonijom i Grčkom viđen je niz svjetlećih predmeta koji su se, u pravilnom rasporedu, ‘šetali’ nebom. Leteći objekti su svojim vatrenim tragom i žarkom svjetlošću pomalo ličili na komete. Nije prijavljen nijedan bliski susret niti direktan kontakt.

Niko službeno nije prokomentarisao ovakav neidentifikovani vazdušni promet, ali iz dobro obavještenih vazduhoplovnih krugova procurile su informacije da su objekti primjećeni i iz vazduha.

Piloti više kompanija javljali su o tome šta vide ne pridajući tome posebnu pažnju. Sam let tih formacija očito nije bio opasan po avione pa su izostali posebni izvještaji. Leteći objekti nisu radarski identifikovani, što bi moglo značiti da je riječ o posebnom materijalu ili su u pitanju neke druge pojave. Činjenica da NLO-i nisu ostavili konzistentan trag na radarskom ekranu – mada je bilo nekih zamrljanih nagovještaja – moglo bi značiti da su u pitanju loptaste munje ili neki sličan prirodni fenomen.

Kontrola letenja nad Srbijom željela se o ovom fenomenu raspitati i kod Grka. Nazvan jedan od kontrolora letenja u Atini i postavljeno mu je pitanje da li su i oni primijetili nešto slično. Odgovor je bio potvrdan, i ne samo to – ispričao je nevjerovatnu priču.

Priča kontrole letenja

Jedan od atinskih kontrolora letenja, Petar Petropulos, bio je naročito zbunjen i mada je napisao izvještaj, rekao je kako ne očekuje da će mu iko povjerovati. Petropulos je 4. septembra 1999. u 19 sati došao na posao u oblasnu kontrolu letenja Atina.

Kaže: ‘Posla je bilo, ali ne toliko. Pilot Lufthanse mi je prvi ukazao da mu se čini da ga prati vojna formacija. Provjerio sam – svi naši avioni bili su na zemlji. Postojala je mogućnost da Ameri rade nešto na svoju ruku, pa sam bio oprezan.’

Postoji u takvim slučajevima čitav niz postupaka i on ih je sve odradio. Prvo se raspitao kod Beograda – odovoreno mu je ‘da nekog Boga očito ima’, ali da to što leti nije identifikovano. Grčki vojni sigurnosni organi rekli su mu da nema ničeg posebnog, a od drugih sektora dobio je odgovor u stilu: ‘najbolje je da se praviš lud’.

Kad je avion Lufthanse ušao u radarski domet – pošto Grčka nema puno radarsko pokrivanje, a Amerikancima ne pada na pamet da im ustupe sliku s nekog od svojih radara na grčkoj teritoriji – Petropulos je naredio pilotu oštar manevar. Za trenutak su se ciljevi razdvojili. Kad je pilot saopštio da su mu leteći objekti ponovo prišli, Petropulos je bio uvjeren da su u pitanju NLO-i sačinjeni od metala i da, ko zna zbog čega, ne žele biti otkriveni radarom.

Pošto su sada bili gotovo ispod aviona Lufthanse, pilot ih je jasno vidio i uzbuđeno javio: ‘Mijenjam izjavu! Nisu u pitanju vojni avioni! To su okrugle letjelice, najvjerovatnije bez posade, idu istom brzinom kao i mi i posjeduju svjetla, prilično promjenjiva po intenzitetu i nijansi. Preovlađuju zelena i crvena svjetla. Mada ne vidim mlazne tragove, za njima ostaje narandžasti trag.’

Istu formaciju vidio je i pilot Swiss Aira, koji je letio na visini od tri stotine metara niže, u suprotnom smjeru. Čudnu narandžastu svjetlost vidio je i kapetan Bangladesh Aira.

Vatrena lopta u Lufthansa 621

Petropulos je obavijestio najbližu vojnu bazu, ali oni očito nisu bili raspoloženi da provjeravaju šta se događa ili nisu smjeli! Pilot Lufthanse je panično kontaktirao kontrolu letenja.

– Atina radar, molimo vas za promjenu visine. Moramo da odmah poniremo!
– ‘Lufthansa 621’ slobodno snižavanje do razine 160: zauzmite kurs 210. Treba li vam pomoć?
– Ovi ludaci su nam ubacili sondu, ili što li već, u avion!
– Opišite sondu. Da li je došlo do oštećenja?
– To je užarena lopta koja vibrira, prečnika oko pola metra. Stjuardesa tvrdi da prolazi kroz ljude. Panika u avionu među putnicima je kompletna! Užas!
– Ima li oštećenja na trupu? Možete li upravljati avionom?
– Izgleda da nisu oštetili trup. Imamo manje kratke spojeve, a nismo sigurni ni u navigacione instrumente.

Petropulos je tada, da kasnije ne bi bilo kasno, izdiktirao posadi upute za slijetanje u Atinu, samim tim prinudivši posadu da to i uradi. Avion je inače trebao ići za Kairo.

Pilot je počeo ponavljati naređenja, a onda se veza prekinula. Mada je imao problema s upravljanjem, kapetan ‘Lufthanse’ uspio je obaviti sigurno spuštanje u Atinu. Pregledom je ustanovljeno da nije bilo oštećenja vanjskih dijelova aviona, ali je iznutra, pored sagorjele elektro-instalacije, bilo tragova izgaranja. Posada nije znala objasniti kada je vatrena lopta napustila avion, bili su suviše zauzeti svojim problemom.

Mada je obostrana veza s kontrolom bila prekinuta, njemački piloti su bili uvjereni da neće biti ugrožavanja letenja, i to ne samo zbog toga što su ih Petropulos i drugovi pratili radarom, već i zato što se u takvim slučajevima raščisti čitava oblast kako bi avion u nuždi sletio. Kontrolori su upravo to i učinili i sve posade aviona, koji su čekali za dozvolu za prilaz atinskom aerodromu, nestrpljivo su čekali rasplet.

Kontrolor na tornju se, pošto se ‘Lufthansa’ spustila na pistu, raspitao o stanju putnika. Slijedila je nevjerovatna informacija: svi, uključujući i kabinsko osoblje, bili su u – dubokom snu. Razdoblje buđenja trajalo je od pet do petnaest minuta, uz aktivnu asistenciju doktorske ekipe.

Kada su se probudili, više nisu znali ništa o vatrenoj lopti, pa su se piloti našli u čudu. Napravili su izvještaj, odmorili se jedan sat, a onda nastavili dalje.

Nasrtaj na izraelski avion

Atinskog kontrolora Petropulosa očekivala je još jedna neprilika. Kada je avion ‘Lufthanse’ dodirivao pistu, pilot ‘El Al’ izraelske avio kompanije, obavijestio je da vidi formaciju od osam krupnih letećih objekata i obratio se kontoli:

– Imate li kakve informacije o ovom prometu?
– Već mi je prijavljeno. Nema informacija je li riječ o zemaljskim objektima.
– Znači, ‘mali zeleni’?
– Ne znam šta da vam kažem.

Petropulosov kolega na drugom sektoru mu je dobacio kako i njemu raportiraju susrete s neidentifikovanim letjelicama. Kao da ih je tog trenutka iznad Grčke bilo nekoliko desetaka.

Konačno su reagovali i njihovi vazduhoplovni oficiri, ali su akciju prepustili američkim avionima. Petropulos je dobio obavijest da će nekoliko aviona uzletjeti da izvrše identifikaciju nepoznatih ciljeva. Nakon polijetanja vojnih aviona, kao da su se NLO-i razbježali, više nije bilo informacija o njima. Petropulos je, međutim, na radarskom ekranu vidio da ona neidentifikovana formacija i dalje ide paralelno s izraelskim jumbo-jetom. Upravo kada je htio upitati posadu da li svoje pratioce još vide, i da ih zamoli za opis, učinilo mu se da je predvodnik NLO eskadrile naglo skrenuo i to prema avionu pod njegovom kontrolom. Naredio je odmah skretanje:

– ‘El Al 740’, odmah skrenite u desno. Neidentifikovani objekat vam ide s desna na lijevo, na istoj visini! Udaljen je nešto više od dvije milje.

Pošto treba vremena da naredbe prihvate akciju pilota, kontolor Petropulosu se činilo da prolazi vječnost dok se dva cilja nisu poklopila i koju sekundu kasnije razdvojila. Posada ‘El Al’ -a je odahnula:

– Taj gad nas zamalo nije udario! To je nešto ogromno, sivo, ne … zeleno, a sada je sve bljesnulo u crveno.
– Imate li nekih problema?
– Vjerovatno je neki putnik pao u kabini, ali se nadamo da nije strašno. Mi smo u redu, ali preplašeni. Ovo je stvarno čudo!
– Je li to veliko?
– Veći je od našeg aviona, ali nekako kao balon. Mogao bih se zakleti da sam vidio, na gornjem dijelu, nešto što liči na most. Živih bića ne vjerujemo da ima. Sada je nestao, vidite li ga na radaru?
– Ne, nemam ništa više na radaru.
– Atina, hvala vam na akciji. Spasili ste nam glave. Samo …
– Slušam.
– Hoće li nam iko vjerovati za ovo čudo, mislim – da li se vaša slika na radaru snima?
– Ne! Ja ću napisati izvještaj, ali znate kako, samo će me doktori na redovnom godišnjem pregledu malo detaljnije pregledati.
– To i nas čeka. Hvala još jednom što ste nas spasili od sudara!

Kontrolor Petropulos je zamolio da ga zamjene, napisao je kratki izvještaj i uputio šifru koju ja značila da mu je dosta posla te večeri. Dugo godina je trebalo da javnost sazna za ovaj slučaj.

Izvor: conopljanews.net