Drevni vanzemaljci: Sumerski mitovi o stvaranju čovjeka opisuju nas kao robovsku rasu!
Između rijeka Eufrata i Tigrisa, od Armenskog gorja do Perzijskog zaljeva, prostire se najbogatija obradiva zemlja Azije – Mezopotamija.
Na tom velikom području, prije otprilike šest hiljada godina, tajanstveni Sumerani stvorili su prvu svjetsku civilizaciju. Otkud je ovaj narod došao, nije nedvosmisleno dokazano, a drevni sumerski jezik, koji su arheolozi i lingvisti dešifrovali, još nije svrstan u neku od poznatih jezičnih porodica.
Po dosezima u matematici (tvorci su najstarijeg računarskog sistema čovječanstva), književnosti (stvorili su najstarije pismo na svijetu, klinopis) i graditeljstvu (sistemi za natapanje koje su razvili bili su građevinski poduhvat bez presedana u starome svijetu), Sumeranima niko od savremenika nije mogao parirati, a njihovo poznavanje astronomije i za današnje je pojmove fascinantno. Npr. znali su za Uran i Neptun, mada se Uran samo ponekad može vidjeti golim okom, dok se Neptun uopšte ne može vidjeti. Poznavali su i zagonetno sazviježđe Sirijus B, koje je teleskopom otkriveno tek 1862. godine!
Kulturu su temeljili na gradovima-državama poput Uruka, Ura, Kiša, Nipura i Lagaša. Na čelu svakog grada nalazio se vladar zvan ensi (“upravljač“) odnosno lugal (“veliki čovjek“). On je ujedno bio vrhovni sveštenik, koji je u ime zajednice komunicirao s bogovima. U sumerskim gradovima-državama sve zemaljsko je, naime, smatrano vlasništvom bogova. Premda su bili napredniji od svih naroda svoga vremena, pasivno su dopuštali da vjerski moćnici kroje njihove sudbine. Slijepo su slušali savjete sveštenika, koji su ih uvjeravali da su bogovi stvorili ljude samo s jednim razlogom: da ih služe. Većina sumerskih mitova naglašava robovsku ulogu čovjeka u kosmičkom poretku.
U tom pogledu, naročito je zanimljiv mit o stvaranju ljudske rase. U mnogim sumerskim tekstovima spominju se Anunnaki, ktonska božanstva koja su s neba sišla na Zemlju. Bili su moćni no ne i besmrtni, a za dramu ljudskog roda zaslužna je činjenica da baš i nisu voljeli raditi. Iz tog razloga, odlučili su stvoriti biće naprednije od životinje, sposobno obavljati zahtjevne zadatke, no manje napredno od boga, kako bi se opravdao njegov robovski status. To biće, čovjeka, od gline je stvorio Enki, sin vrhovnog božanstva Anua.
Za autore poput Ericha von Dänikena i Zaharije Sitčina, koji zastupaju ideju da su Zemlju u praistoriji i starom vijeku posjećivala vanzemaljska bića, osebujni sumerski mitovi neisrcpno su vrelo inspiracije. Prema pisanju ovog drugog, Anunnaki su na Zemlju stigli svemirskim brodom, s planete zvane Nibiru, kako bi pokupili zalihe zlata i drugih ruda, a ljude su stvorili kao robovsku radnu snagu, i to – genetskim inžinjeringom! Svoje tvrdnje pokušao je dokazati sumerskim crtežima božanstava, ističući kako se na mnogim od njih vidi da se ljudi klanjaju svemirskom brodu. Sitčinove knjige prodane su u milionima primjeraka širom svijeta, no ozbiljni naučnici otpisali su ih kao pseudoistoriju i pseudonauku.
Piše: Lucija Kapural
