“22. godine, u 3. mjesecu zime, u šestom satu dana, pisari Kuće života primijetili su vatreni krug koji je dopirao s neba. Iz usta je ispuštao smrdljiv dah. Nije imao glavu. Tijelo mu je bilo jedno i dugo i široko. Nije imalo glasa. I od toga su se srca pisara zbunila i bacili se na trbuh, a onda su to prijavili faraonu. Njegovo veličanstvo je naredilo […] i on je meditirao o onome što se dogodilo, da je to zabilježeno u svicima Kuće života.”
Neki dijelovi papirusa su izbrisani ili jedva protumačeni, ali veći dio teksta je dovoljno tačan da nam omogući da shvatimo šta se dogodilo tokom tog mističnog dana. Ostatak teksta kako slijedi:
“Sada, nakon što je prošlo nekoliko dana, ove stvari su postajale sve više i više na nebu. Njihova raskoš premašila je sunčevu i proširila se do granica četiri ugla neba. Visoko i široko na nebu bio je položaj iz kojeg su ovi vatreni krugovi dolazili i odlazili. Vojska faraona gledala je s njim u svojoj sredini. Bilo je poslije večere. Tada su se ovi vatreni krugovi popeli više na nebo i krenuli prema jugu. Ribe i ptice su tada padale sa neba. Čudo nikad ranije poznato od osnutka njihove zemlje. I faraon učini da se tamjan donese da bi se pomirio sa Zemljom, a ono što se dogodilo naredi da se napiše u Ljetopisu Kuće života tako da se pamti za sva vremena unaprijed.”
Ovaj nevjerovatni istorijski događaj opisan je kao tih, ali sa nevjerovatnim pogledom na misteriozne visoko reflektujuće leteće ploče, blistave poput sunca. Prema ovom drevnom tekstu, odlazak posjetilaca sa onostranog svijeta obilježen je misterioznim događajem dok je riba padala s neba.
Iako se u ovom drevnom tekstu ne pominje da li su drevni Egipćani zaista stupili u kontakt sa posjetiocima iz drugog svijeta, ovo ostaje veoma važan dan u istoriji, kako za čovječanstvo, tako i za drevnu egipatsku civilizaciju.
Važno je napomenuti da je malo vjerovatno da su drevni Egipćani pogrešno protumačili ove “vatrene diskove” nekom vrstom astronomskog ili meteorološkog fenomena. Drevni Egipćani su bili iskusni i sjajni astronomi, a do 1500. godine prije nove ere imali su stručnost u ovoj oblasti, što znači da bi astronomski fenomen opisali na sasvim drugačiji način. Takođe, u ovom drevnom dokumentu, “vatreni diskovi” su opisani dok su mijenjali pravac na nebu, pa znamo da ovi predmeti nisu pali, već su ostali na egipatskom nebu.
Nestali bez traga!
Da bi se razumjela ova drevna istorija, stari tekst bi trebalo proučiti, nažalost, danas više nema originalnog papirusa. Istraživač Samuel Rosenberg zatražio je od Vatikanskog muzeja priliku da pregleda ovaj prelijepi dokument no dobio je sljedeći odgovor:
“Papirus Tulli nije u vlasništvu Vatikanskog muzeja. Nemamo traga o njemu.”
Da li je moguće da je papirus Tulli ipak u arhivu Vatikanskog muzeja? Sakriven od ljudi? Ako da, zašto? Da li je moguće da je ovo jedno od najbolje zabilježenih drevnih viđenja NLO-a u istoriji? I ako je tako, da li je moguće da su ovi posjetioci sa drugog svijeta uticali na drevnu egipatsku civilizaciju kako vjeruju teoretičari drevnih astronauta?
Izvor: alo.rs