Legendarni podvig: Ukrali auto i pobjegli iz Auschwitza (VIDEO)
Priča o četvorici zatvorenika koji su odlučili rizikovati sve postala je legenda i primjer snage duha
Pa su odlučili pobjeći. Nije bilo pucnjave, ni kopanja, ni šuljanja, ni tajnosti. Naprosto su se odvezli kroz glavna vrata koja su njemački stražari uslužno otvorili za njih. Nakon što je Drugi svjetski rat završio, poljska je vlada nagradila čovjeka odgovornog za ovaj jedinstven podvig time – što ga je bacila u zatvor.
Taj je čovjek bio Kazimierz ‘Kazik’ Piechowski, rođen u poljskom Rajkowyu 3. oktobra 1919. Jedna od njegovih najranijih uspomena je iz dobi od 10 godina kad je sa svojim prijateljem Nijemcem posjetio grad Malbork (sada u Poljskoj, a tada u Njemačkoj). Njih dvojica su prepilvali rijeku Vislu do njemačke teritorije i divili se obližnjem dvorcu, sve to pričajući na poljskom. Policajac je uhapsio zbog ilegalnog ulaska u zemlju, a nakon što su noć proveli u zatvoru, sljedećeg ih je jutra Kazikov otac izbavio ih zatvora.
Iste te godine, poljski se dječak kao velik ljubitelj putovanja i avantura upisao u izviđače – čin koji će ga uništiti. Poljska je redefinisana nakon Prvog svjetskog rata, a izviđači su stavili velik naglasak na domoljublje. Kad su nacisti izveli invaziju na tu zemlju 1939., zadnje što su htjeli je postojanje organizacije koja je posvećena poljskom nacionalnom identitetu.
Izviđači su proglašeni kriminalnom organizacijom, a svi njeni članovi kriminalcima. Kad su Nijemci ušli u grad Tczew, okupili su izviđače i počeli ih streljati. Tada 19-godišnji Kazik je posmatrao ubijanje prijatelja, mnogih čak i mlađih od njega. On nije ubijen pukom srećom, umjesto toga, poslan je kao radna snaga na popravak oštećenog mosta na Visli koji su u vazduh digli Poljaci kako bi spriječili prelazak njemačkih snaga.
Kozik i njegov prijatelj pobjegli su 12. novembra prema mađarskoj granici, nadajući se kako će uspjeti doći do Francuske i pridružiti se snagama ‘Slobodnih Poljaka’ koje su se okupljale tamo. Došli su do granice, ali je nikad nisu prešli.
Uhvaćeni su i proveli su nekoliko mjeseci u nizu zatvora, a posljednja stanica im je bio Auschwitz gdje su došli 20. juna 1940., a Kozik je postao zatvorenik br. 918.
U logoru su postojale dvije vrste poslova – oni koji se rade unutra i oni koji se rade vani. Posljednji su imali znatno veću stopu smrtnosti jer su podazumijevali rad u svim vremenskim uslovima s minimalno hrane i bez medicinske pomoći. Kazik je radio vani.
Bendera je vozio dok je Kazik sjedio iza njega s još dvojicom. Kako su se približili glavnim vratima, čuvar nije otvorio vrata, vjerovatno se pitajući ko to vozi auto komandanta. Kazik je otvorio vrata i naredio čuvaru na njemačkom da ih otvori, osiguravajući se da vidi čin na njegovoj ukradenoj uniformi. Prestrašeni čuvar je napravio upravo to.
Jednostavno su se odvezli, a potom napustili auto i razdvojili se kako bi smanjili šanse da ih uhvate. Budući da su ih čuvari pustili kroz glavna vrata, 40 zatvorenika nije bilo pogubljeno, jedino Poljak Kurt Pachala, odgovorni kapo tog dana.
Kazik je otišao u Ukrajinu, nabavio lažne dokumente i radio na farmi. Pri završetku rata, pridružio se Domovinskoj vojsci, a nakon što su komunisti došli na vlast, oni su tu armiju prozvali ilegalnom. Zbog toga je završio u zatvoru. Odslužio je sedam od dosuđenih deset godina, a nakon što je izašao proputovao je 60 različitih zemalja svijeta kako bi ostvario svoj dječački i izviđački nedosanjani san.
Izvor: express.24sata.hr