SIN VANZEMALJCA: Kako su pronašli najčuveniju grobnicu faraona i zašto su svi iz ekspedicije umrli

Dana 4. novembra 1922. godine, dugotrajni rad britanskih arheologa u egipatskoj Dolini kraljeva završio se senzacijom – otkrili su grobnicu čuvenog faraona Tutankamona

Bila je čitava. A onda je započela misterija: članovi ekspedicije počeli su da umiru jedan za drugim.

Arheolog Howard Carter i njegov sponzor Lord Carnarvon bili su opsjednuti idejom da pronađu grob legendarnog vladara drevnog Egipta.

Preko deset godina su vršili iskopavanja u različitim dijelovima zemlje, ali uzalud. I samo dozvola za rad u Dolini kraljeva ulila im je skromnu nadu.

Zašto skromnu? Dolina je bila raskopana uzduž i poprijeko. Mnogi grobovi su opljačkani. Djelovalo je da ne postoji izgled za uspjeh. Ali, tvrdoglavi Britanci su, iz drugog pokušaja 1917. godine, pristupili istraživanju: prvi je bio neuspješan zbog rata.

Intuicija je podstakla pretragu u blizini otkrivenih grobnica drugih faraona. Nekoliko godina su naučnici i radnici proučavali sloj tla. Uspjeli su da pronađu radničke kolibe, skrovišta, posude i mnoge druge artefakte.

Tutankamonova grobnica nije bila tamo. Ipak, 3. novembra, stigavši na mjesto iskopavanja, Carter je skrenuo pažnju na neobičnu tišinu koja je tamo vladala. Shvatio je da se nešto dogodilo.

Radnici su pronašli prolaz u kamenitom tlu i nisu znali šta da rade. Nalazio se neposredno ispod ulaza u grobnicu Ramzesa VI. To je bio predosjećaj pobjede! I nije razočarao. Dan kasnije, tragači su naišli na zazidani prolaz.

Kako se Carter kasnije prisjećao, drhtavim rukama probio je otvor u zidu. Na licu je osjetio topao vazduh. Arheolog je pažljivo proturio zapaljenu sveću kroz otvor.

Kada su se oči navikle na blistavi sumrak, prikazala se nevjerovatna slika. Grobnica je bila ispunjena skulpturama neobičnih zvjeri, umetnutim sanducima i stolicama, kočijama, ogromnim prijestolom i statuama faraona.

Generalno, zlato je sijalo svuda, puno zlata. Ipak, samog Tutankamona pronašli su tek tri mjeseca kasnije u drugoj, takođe zazidanoj, susjednoj sobi.

I ne samo njega. Tu su bila tri sarkofaga, ali samo jedan od njih stajao je na ogromnom zlatnom postolju, ukrašenom poludragim kamenjem – tu je počivala mumija faraona.

Naokolo je bilo takođe mnogo zlata, misterioznih natpisa i crteža na zidovima. Na opšte iznenađenje, kovčezi su ostali netaknuti. Kako su naučnici kasnije saznali, sa faraonom su sahranjena njegova djeca.

A onda se mistika ispreplela sa naukom. Smrt je počela da kosi članove ekspedicije. Proširile su se glasine da je uznemireni faraon bio ljut i da ih je prokleo.

Uzrok tragedija otkriven je 40 godina kasnije: ispostavilo se da se virus, koji je ranije živio u mumijama probudio.

Ne tako davno, uz pomoć najnovijih genetskih tehnologija, utvrđena je tačna starost i izgled faraona. Imao je nepunih 20 godina.

Zašto i kako je Tutankamon preminuo, ostaje misterija do danas. Uz to su povezane i druge misterije.

Vjeruje se da je njegov otac bio faraon Ehnaton, kojeg neki ufolozi smatraju vanzemaljcem zbog jajastog oblika ogromne lobanje, prstiju kao kod pauka, stopala-peraja i nesrazmjerno velike zadnjice.

Tutankamon je spolja ličio na njega. Nauka je, koliko je to moguće, pokušavala da razotkrije ovaj mit: kažu, Ehnaton je imao niz rijetkih genetskih abnormalnosti.

Međutim, nauka nikada nije zabilježila takvu kombinaciju u savremenom svijetu. Dakle, pitanja nisu do kraja iscrpljena.

Izvor: webtribune.rs