TRAGEDIJA VEĆA OD TITANIKA: U potonuću ovog broda poginulo je 6 PUTA VIŠE LJUDI
U istoriji pomorskih nesreća najpoznatiji je brodolom Titanika, ali je u njegovoj sjenci ostala je znatno veća tragedija.
MV Wilhelm Gustloff u pogon je pušten 1937. godine kao putnički brod namijenjen nacističkoj organizaciji “Kraft durch Freude”. Umjesto imena Adolfa Hitlera, brod je na kraju ponio ime predsjednika švaicarskog ogranka nacističke partije.
Bila je to Hitlerova odluka koju je donio na Gustloffovoj sahrani, kada je sjedio pored njegove udovice.
Na brodu su se za nacističku elitu održavali brojni koncerti i kulturni događaji, ali i putovanja na godišnje odmore na Mediteranu. Krajnji cilj broda zapravo je bilo poboljšanje slike o Trećem Reichu u očima Evrope i svijeta, ali njegova putnička karijera je vrlo brzo okončana.
Već 1939. godine brod dužine 208 i širine 24 metra preuzela je njemačka mornarica i pretvorila ga u vojnu bolnicu. Nakon 1940. Gustloff je postao “ploveća kasarna”, a 1945. je stavljen u funkciju evakuacije njemačkih vojnika i civila iz Istočne Pruske, Kortlanda i Zapadne Pruske.
Operacija Hanibal i bijeg pred nemilosrdnom Crvenom armijom
Na svojoj najnovijoj funkciji, MV Wilhelm Gustloff se našao u samom središtu “Operacije Hanibal”, misije evakuacije njemačkih vojnika i civila koji su bježali pred nezaustavljivom Crvenom armijom.
Svi su čuli vijesti o njenom ulasku u Nemersdorf, prvom njemačkom selu koje je brutalno pregazila.
Na svoju posljednju turu brod je krenuo iz Gdynie na obalama Baltika s ciljem da izbjeglice preveze na sigurno, u Kiel.
Prema službenoj dokumentaciji, na brod je ukrcano 6.050 ljudi, ali u njoj nisu navedeni brojni putnici koji su na brod ušli bez ikakve evidencije.
Jedan od rijetkih preživjelih ljudi, Heinz Schön, godinama kasnije je u svojoj detaljnoj analizi naveo da je na brodu bilo ukupno deset i po hiljada ljudi. Polovina njih bila su djeca. Osim običnih civila i brojnih vojnih lica, bilo je tu i zdravih i ranjenih vojnika.
Brod je posljednji put isplovio 30. januara 1945. godine u pratnji manjeg broda opremljenog podvodnim torpedima.
Suprotno preporukama vojnog narednika Wilhelma Zahna da brod krene plićom rutom blizu obale, kapetan Friedrich Petersen odlučio se na dublju rutu za koju je bio siguran da je očišćena od mina.
Misteriozno upozorenje putem radija
Kada je dobio poruku preko radija da mu se približava njemački konvoj koji iz mora uklanja neprijateljske mine, kapetan je uključio zelena i crvena svjetla zbog čega je Wilhelm Gustloff postao lako vidljiv.
To je samo nekoliko sati kasnije presudilo i Wilhelm Gustloffu i hiljadama ljudi koji su bježali od rata.
Izvor ove poruke ni danas nije utvrđen – nikakvog njemačkog konvoja naime nije ni bilo!
S obzirom da su nacisti na brod ukrcali i PVO projektile i da se na njemu prevozilo i vojno osoblje, brod nije smio da nosi bolničke oznake i prema međunarodnim zakonima nije imao pravo na zaštitu na moru.
Nekoliko trenutaka nakon paljenja svjetala, brod je zapazila posada sovjetske podmornice S-13 pod komandom kapetana Aleksandra Marineska.
Zbog niskih temperatura na Gustloffu se PVO naoružanje potpuno smrzlo, a na pratećem brodu opremljenom torpedima otkazali su senzori. Nijemci su tako ostali bez ikakve zaštite.
Tri razorna torpeda i smrt pet hiljada nevine djece
Prije nego što je Gustloff pogodio s tri torpeda, kapetan Marineska je brod pratio puna dva sata. Prvi projektil pogodio je dio u kom su bili članovi posade koji nisu bili na dužnosti.
Drugi je pogodio dio u kom su smještene žene, a trećim je razorena mašinerija što je razorilo i motor, ali i električnu energiju, pa time i mogućnost komunikacije. Samo je jedan čamac za spašavanje bio u upotrebljivom stanju, a temperatura vode bila je oko 4°C.
Ipak, bila je to posebno hladna noć pa je temperatura vazduha iznosila oko -18°C zbog čega je površinu vode prekrivao tanak sloj leda. Iako su mnogi ljudi poginuli usljed udara torpeda ili u nastaloj gužvi na bordu, većina njih umrla je od smrzavanja u hladnoj vodi.
Samo 40 minuta kasnije MV Wilhelm Gustloff bio je na dnu mora.
Od više od deset hiljada putnika na brodu, njemačke jedinice uspjele su da spasu jedva 1.252. Sva četiri kapetana na brodu su preživjela, a nacisti su postupak pokrenuli samo protiv jednog od njih, ali on nikada nije osuđen zbog pada nacističke Njemačke.
Prema podacima Heinza Schöna u nesreći je stradalo 9.343 ljudi, od čega 5.000 djece. Prema nezavisnom američkom istraživanju iz 2003. godine, umrlo je 9.400 ljudi.
Najveća pomorska tragedija u istoriji
I Saveznici i sile Osovine su za vrijeme Drugog svjetskog rata potopile bezbroj brodova prepunih civila, ali potop Gustloffa bez ikakve sumnje je najveća pomorska tragedija u istoriji.
Samo tri mjeseca kasnije, ista podmornica je potopila i brod ‘General von Steuben’ pri čemu je život izgubilo tri hiljade ljudi.
Prije nego što je potopio Gustloff, Aleksandar Marinesko je pred vojnim sudom kažnjen zbog alkoholizma zbog čega nije mogao da bude proglašen vojnim herojem.
Zbog toga mu je dodijeljeno odlikovanje nižeg ranga, a u septembru 1945. godine nečasno je otpušten iz službe. Mihail Gorbačov ga je posthumno 1990. godine nagradio titulom “heroja Sovjetskog saveza”.
U intervjuu za New York Times 2003. godine, njemački dobitnik Nobelove nagrade za književnost Günter Grass ovako je objasnio svoj nagrađivani roman “Im Krebsgang”, djelo bazirano na potopanju Gustloffa.
– Napisao sam knjigu, kako bih tu tragediju oduzeo iz ruku ekstremne desnice. Oni kažu da je ta tragedija bila ratni zločin. Ona je bila stravična, ali nije bila rezultat ratnog zločina, ona je bila stravičan rezultat – rata – rekao je Nobelovac.
S njim se slaže i Heinz Schön, najistaknutiji preživjeli Nijemac koji je život posvetio analizi potapanja i utvrđivanju činjenica. U trenutku kada je brod pogođen, on je bio preplašeni 18-godišnjak koji je radio za sitnu dnevnicu.
Upravo je on, kao što smo ranije naveli, prvi utvrdio koliko je putnika tačno bilo na brodu i bez njegovog zalaganja se možda nikada ne bi saznala razmjera tragedije, ali i on je tragediju odbijao da okarakteriše kao ratni zločin.
– Brod je prevozio vojnike, plovio je pod neprijateljskim bojama i bio je naoružan. Ispaljivanje torpeda na takav brod ni na koji način nije bilo protivno ratnim zakonima – rekao je jednom prilikom.
Namjere nacističke elite
Iako je kroz Baltik u kratkom vremenu brodovima evakuisano dva i po miliona Nijemaca što im daje pravo svojatanja najveće humanitarne akcije u istoriji, nemoguće je izbjeći utisak da namjere nacista nisu bile sasvim čiste ni kada su spašavali vlastiti narod.
Ukrcavanjem civila na naoružane brodove pod vojnim obilježjima sigurno su znali da ljude dovode u smrtnu opasnost. Ni u jednom od dva tragična slučaja nisu pokušali da obavijeste neprijateljske snage da, između ostalog, prevoze i civile.
Šta je presudilo brodu? Stručnjaci i istoričari se slažu da su MV Wilhelmu Gustloffu presudila tri faktora: a) brod nije imao nikakvu zaštitu osim broda čiji su senzori na kraju zakazali, b) odluka četvorice kapetana da plove otvorenim morem i c) obzirom da je brod četiri godine bio privezan u luci, kapetani su se bojali da plove maksimalnom brzinom.
Izvor: express.hr
