Otac psihoanalize redovno je konzumirao kokain, o kojem je pisao kao o ‘čudotvornom lijeku’!
U istoriji je zapamćen kao otac psihoanalize, teorije ličnosti zasnovane na koncepciji nesvjesnih mentalnih procesa.
Od 1900. godine, kad je objavio “Tumačenje snova”, Sigmund Freud je (1856. – 1939.) konstantno nadograđivao svoj sistem, koji se temelji – na pojmu libida i dinamičkoj shemi psihičke strukture. Analizom slobodnih asocijacija i snova pacijenata, austrijski neurolog i psihijatar pokušavao je proniknuti do njihovih potisnutih instinktivnih poriva, osvijestiti ih i na taj im način pomoći da se – suočeni sa zbiljom i samima sobom – oslobode tjeskobe i nervoze. Za vas smo odabrali nekoliko zanimljivosti iz uzbudljivog života dobrog doktora!
Seksualni život jegulja
Kao student Univerziteta u Beču, s velikim nadahnućem pohađao je kolegij iz zoologije. Tokom istraživačkog putovanja u Italiju, s ciljem proučavanja seksualnih organa jegulja, pokušavao je pronaći gonade – spolne žlijezde – mužjaka. Poput tolikih naučnika prije njega, u tome je podbacio. “Sve jegulje koje su završile pod mojim skalpelom bile su, čini se, ženke”, napisao je u pismu profesoru koji mu je dodijelio taj zadatak.
Kokainom protiv morfija
Osamdesetih godina devetnaestog vijeka, Freud se zainteresovao za slabo poznatu supstancu koju su njemački vojni doktori počeli davati trupama kako bi poboljšali njihovu fizičku i mentalnu izdržljivost – kokain. Eksperimentišući s ovom drogom, u to vrijeme posve legalnom, otkrio je da mu pomaže u ublažavanju probavnih tegoba, jača koncentraciju i eliminiše umor. Oduševljen čudesnim sredstvom, koje je konzumirao razblaženo vodom, 1884. objavljuje naučni rad “O kokainu”, u kojem toplo preporučuje njegovo redovno korištenje. Kako je vrijeme odmicalo, sve više medicinskih stručnjaka upozoravalo je na toksičnost kokaina, kao i na činjenicu da stvara snažnu ovisnost. Freud je i dalje bio gorljivi apologet bijelog praha, sve dok na zaista strašan način nije shvatio dubinu svoje zablude. Bliskom prijatelju Ernstu von Fleischl-Marxowu prepisao je kokain kao sredstvo za borbu protiv ovisnosti o morfiju i hroničnih bolova. Rezultat “terapije”? Pored one o morfiju, koji je i dalje konzumirao, siroti čovjek razvio je ovisnost o kokainu, a nakon godinu dana umro je od trovanja kombinacijom ovih droga. Freud, kojeg je ostatak života mučila grižnja savjesti, tada se javno odrekao kokaina, no lično ga je nastavio koristiti još nekoliko godina. Prema svjedočenju savremenika, redovno ga je uzimao prije zabava u visokom društvu, tvrdeći da ga ta droga čini opuštenijim i razgovorljivijim.
Zubi dide Sigmunda
Lucian Freud (1922. – 2011.), jedan od najskupljih britanskih slikara svih vremena, unuk je Sigmunda Freuda. Budući majstor akta djetinjstvo je proveo u Berlinu. Otac Ernst, ugledni arhitekt, i majka Lucie, nasljednica imućne trgovačke porodice, od malena su poticali njegov crtački talent. Sigmund Freud, djed po očevoj strani, često je putovao iz Beča u Berlin kako bi posjetio najmilije. Lucian se veselio njegovim dolascima, jer bi svaki put dobio hrpu knjiga i novi crtački pribor te čuo dva-tri masna vica neprikladna za njegovu dob. Sigmund, koji je život posvetio rasvjetljavanju trauma iz djetinjstva, nehotice je jednu uzrokovao vlastitom unuku. Nakon porodičnog obroka, izvadio je vještačke zube iz usta i počeo njima škljocati iznad dječakove glave. Lucian se toliko prestrašio da puna tri dana nije izustio ni riječi!
Pomozi, prijatelju!
Među slavnim pacijentima Sigmunda Freuda bio je kompozitor i operni dirigent Gustav Mahler (1860. – 1911.), s kojim je psihoanalitičar, tokom vremena, razvio blizak prijateljski odnos. Freud se divio njegovim djelima, prije svega dugačkim simfonijama koje su izvodile stotine muzičara, dok je Mahler svoga doktora smatrao najumnijim čovjekom u istoriji. Razlog zbog kojeg se obratio za pomoć tvorcu psihoanalize? Problem s postizanjem erekcije!
Hollywood? Nisam zainteresovan!
Godine 1925., američki filmski producent Samuel Goldwyn (1879. – 1974.), osnivač moćnog studija MGM, “najvećem svjetskom specijalistI za ljubav” ponudio je tada vrtoglavu svotu od stotinu hiljada dolara, za scenario o velikim ljubavnim pričama kroz istoriju. Freud ju je, hladan kao špricer, odbio, baš kao i onu koja je stigla godinu dana ranije – vlasnik “Chicago Tribunea” htio ga je učiniti bogatijim za 25.000 dolara ako pristane u njihovim novinama psihoanalizirati zloglasne kriminalce Leopolda i Loeba, čije je senzacionalno suđenje upravo bilo počinjalo.
Knjige u vatri, igle u veni, sestre u logoru
Godine 1938., kad su nacisti došli na vlast u Austriji, Freud je bio prisiljen pobjeći iz Beča, grada u kojem je proveo veći dio života. Bio je, naime, dvostruko ugrožen: kao Jevrej te kao autor “dekadentne literature” – mnoga njegova djela nacisti su dali spaliti. Iz Londona, gdje se skrasio, ironično se osvrnuo na taj njihov postupak. “Ovo je dokaz da društvo napreduje. U srednjem vijeku spalili bi mene; ovih dana zadovoljavaju se spaljivanjem mojih knjiga”, napisao je u pismu prijatelju. U engleskoj prijestolnici ostat će do kraja života. Psihijatru, koji je pušio dvadeset cigareta dnevno, dijagnosticiran je rak usne šupljine. U pokušajima da se spasi, prošao je više od trideset operacija – na jednoj od njih, uklonjen mu je velik dio čeljusti – no čak ni najskuplji londonski hirurzi nisu mu mogli pomoći. Pred sam kraj, trpio je snažne bolove, a umro je kišnog dana u septembru 1939. godine, u komi izazvanoj morfijem. Tri injekcije, koje su zauvijek zaustavile njagovu patnju, dao mu je doktor i prijatelj Max Schur, uz dopuštenje pacijentove supruge Marthe i kćeri Anne, pa se na neki način može govoriti o medicinski potpomognutom samoubistvu. Freud je umro na samom početku Drugoga svjetskog rata, a čak četiri njegove sestre, koje su ostale u Beču, završile su u koncentracionom logoru, gdje su ubijene.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba
