Dnevnik Heinricha Himmlera je dugo skupljao prašinu u ruskim arhivama, evo šta u njemu piše
Heinrich Himmler ostao je zapamćen kao arhitekta nacističkog projekta istrebljivanja Jevreja, pri čemu je u tom čudovišnom masakru poznatom pod imenom holokaust živote izgubilo čak šest miliona ljudi zbog svoje vjere.
Šta se zbivalo u glavi takvog čovjeka? Odgovor na to pitanje sakriva se u Himmlerovim dnevnicima na više od 1.000 stranica.
Na kraju II svjetskog rata mislilo se da su zauvijek izgubljeni njegovi dnevnici iz 1938., 1943. i 1944. godine. Ali, oni su pali u ruke sovjetskoj Crvenoj armiji i od tada su skupljali prašinu u vojnom arhivu u Podolskom pored Moskve, zavedeni pod nazivom ‘Dnevnik’.
Istraživači njemačkog istorijskog instituta su u Moskvi proveli nekoliko mjeseci proučavajući Himmlerove zapise za koje su utvrdili da predstavljaju dokument od nevjerovatnog istorijskog značaja.
Po onome što se iz Himmlerovih dnevnika može zaključiti, šef SS-a i Gestapoa bio je kontradiktoran čovjek koji je planirao i naređivao masovne egzekucije, a s druge strane prema porodici, prijatlejima i poznanicima bio nevjerovatno brižan.
Bio je poznat po tome da ne podnosi krv. U avgustu 1941. gotovo se onesvijestio kada mu je mozak jedne od njegovih žrtava poprskao kaput dok je nadzirao masovno strijeljanje Jevreja pored jame u blizini Minska u Bjelorusiji.
Kad je posjetio koncentracioni logor Buchenwald u Njemačkoj, Himler je u dnevniku zapisao: “Gricnuo sam malo u kafiću u SS-kazinu.”
Njegova neosjetljivost na muke svojih žrtava naprosto je zapanjujuća. U dnevniku iz 1943. napisao je da svjedoči “efikasnosti” dizel motora u nacističkom logoru smrti Sobibor u okupiranoj Poljskoj, gdje je 400 ljudi ubijeno samo da bi se isprobala nova tehnologija, Himmleru na veselje. Istog dana zabilježio je kako se dobro najeo na banketu SS-a.
U jednom dnevničkom zapisu iz 1944. u istom danu zapisao je da ga je njegov ljekar masirao, a poslije toga je naredio strijeljanje deset Poljaka. Istog dana pozvao je da se u Auschwitzu postave novi psi čuvari “sposobni da rastrgaju svakog osim svojih trenera.”
Dnevnici svjedoče da se Himmler od 1943. do 1945. službeno sastao s 1600 ljudi. Ali, prema njegovim bilješkama imao je vremena i za druge interese, poput karlinga, gledanja filmova i posmatranja zvijezda. Tvorac “Konačnog rješenja” bio je opsjednut astrologijom i arijevskom mitologijom na kojoj su nacisti temeljili svoju propagandu.
Hitleru je 1943. preporučio da SS-ovce u Staljingradu hrani suhim obrocima, inspiriran Džingis kanom i prehranom njegovih ratnika.
Iako se činio hladnokrvnim i neosjetljivim, Himmlera je engleski kapetan Eric Brown, koji ga je ispitivao kad je uhvaćen na kraju rata, opisao kao “plačljivog kukavicu” koji je bio preplašen oko toga šta će mu se dogoditi. Himmler je u maju 1945. pobjegao iz Berlina prerušen u običnog vojnika s falsifikovanim papirima na ime Heinrich Hitzinger, ali ubrzo su ga uhvatili pripadnici savezničkih snaga u sjevernoj Njemačkoj.
Kako ga je čuvar dugo zadržavao, Himmler se na kraju naljutio i rekao: “Ja sam Heinrich Himmler”, na šta mu je ovaj odgovorio: “Da, a ja sam Julije Cezar”.
Dok je bio pod nadzorom Britanaca, 44-godišnji Himmler je poslije nekoliko dana počinio samoubistvo pregrizavši tabletu cijanida koju je držao sakrivenu u ustima.
Izvor: jutarnji.hr
