“Tata, čekaj me!”: Priča iza fotografije koja je obišla svijet 1940. godine

“Tata, čekaj me!”, povikao je petogodišnji Warren ‘Whitey’ Bernard i potrčao prema stotinama vojnika koji su marširali ulicama New Westminstera u Kanadi tog 1. oktobra 1940. odlazeći na brod koji će ih odvesti na front u Evropi.

Ipak, dječak kao da nije primjećivao nikog osim jedne osobe – svog oca, kadeta Jacka Bernarda.

Iskusni fotograf Claude P. Dettloff podigao je svoj fotoaparat i ovjekovječio ovaj trenutak. Slika nazvana baš tako – “Tata, čekaj me!”, sutradan je objavljena na naslovnoj strani ‘Vancouver Daily province’, ali niko nije mogao ni da zamisli da će se uskoro naći i u novinama širom Sjeverne Amerike, da će stajati u svakoj učionici Britanske Kolumbije i postati jedna od najpoznatijih fotografija u istoriji Kanade pa i šire.

Kadet Jack Bernard vidio je sina kako trči ka njemu i instinktivno je pružio ruku. Nakon ovog kratkog susreta, majka je uplakanog Warrena odvojila iz očevog zagrljaja i Jack je sa vojnicima odmarširao dalje.

Warren Bernard danas ima 85 godina i još uvijek se sjeća dana kada je nastala fotografija koja mu je promjenila život.

“Djed je došao u svom starom Chevroletu, pokupio mamu i mene, i poveo nas da gledamo marš. Mislim da sam, u svojoj glavi, zaključio da će tata poslije toga jednostavno nestati”, priča Warren i dodaje da se upravo zbog toga otrgao iz majčinih ruku i potrčao ka ocu.

Tokom narednih godina, dok je Jack bio u Evropi, Warren i njegova majka Bernis proživeli su teška i neizvjesna vremena. Zbog slave koju je fotografija stekla, dječak je često učestvovao u patriotskim priredbama i prikupljanju pomoći za front.

“Obično bih se pojavljivao na kraju priredbe. Negdje bi istakli uveličanu fotografiju, a onda bi se na sceni pojavio ja i održao svoj ‘vratite mog tatu kući’ govor: ‘Kada pogledate ovu sliku, molim vas sjetite se svih kanadskih dječaka i djevojčica koji žele, kao ja, da im se tate vrate kući'”, i danas se sjeća teksta Warren.

Priča porodice Bernard imala je bar djelimično sretan kraj. Jack se iz Drugog svjetskog rata vratio 1945. godine živ, ali brak njega i Warrenove majke nije preživio razdvojenost. Par se na kraju razveo, a Warren je otišao da živi sa majkom.

“Ironično, ‘Tata, čekaj me!’ bila je jedna od posljednjih fotografija moje porodice na okupu”, zaključuje danas ostarjeli Warren Bernard.

Izvor: sarajevskasehara.com