Nisu znali da je bio Drugi svjetski rat: Ruska porodica 40 godina živjela u potpunoj izolaciji (VIDEO)
Sovjetski geolozi su 1978. godine otkrili šestočlanu porodicu Likov koja je živjela u sibirskoj tajgi, bez ikakvog kontakta sa ostatkom svijeta. Jedina preživjela, Agafija Likov, odlučila je da ostane – sibirska usamljenica.
Sibirska tajga je jedno od najizolovanijih mjesta na svijetu. Površina od 8,1 milion kvadratnih kilometara prekriva čak deset odsto Zemljine kopnene površine, a njeni stanovnici su uglavnom medvjedi i lisice tokom dana, dok se u večernjim časovima pojavljuju gladni vukovi. Kratka ljeta i duge hladne zime, tokom kojih temperatura padne i do 60 stepeni ispod nule, gotovo sasvim onemogućuju nastanjivanje ljudi. Ipak, gotovo 40 godina na ovim prostorima živjela je porodica Likov.
Porodica je bila dio fundamentalističke pravoslavne sekte koja od 17. vijeka ne prihvata reformu crkve i napredak, pa su bili prinuđeni da bježe. Pod Boljševicima više nisu bili sigurni ni u zabačenim selima, pa je Karp Likov 1936. godine okupio porodicu i povukao se duboko u šumu sa suprugom Akulinom, sinom Savinom i kćerkom Natalijom.
Nešto hrane i garderoba bili su sve što su ponijeli sa sobom u tajgu u kojoj su izgradili drvenu kolibu i dobili još dvoje djece, sina Dmitrija i kćeku Agafiju koji su tek 1978. godine vidjeli nekoga ko nije član njihove porodice.
Naime, 1978. godine, grupa sovjetskih geologa je u potrazi za rudama gvožđa sasvim slučajno primjetila porodicu.
Prizor koji su geolozi zatekli podsjetio ih je na Srednji vijek. Likovi su živjeli u kolibi napravljenoj od svega što im se našlo pod rukom, dok je unutrašnjost bila prilično zapuštena i hladna.
U izolaciji u kojoj su živjeli, Likovima je promaklo da se u međuvremenu odigrao i Drugi svjetski rat. Premda nisu bili previše iznenađeni dostignućima savremenog svijeta, nisu povjerovali kada su im geolozi ispričali da je čovjek bio na Mjesecu ali ideja o satelitima im je bila bliska, jer su već i sami uočili “zvijezde koje se brzo kreću”. Karp Likov, otac porodice, zaključio je da su “ljudi nešto izmislili i šalju na nebo vatre koje mnogo liče na zvijezde”.
Prilikom prvog kontakta naučnici su Likovim ponudili hljeb, džem, keks, i druge namirnice, ali ovi su uglavnom sve to plašljivo odbijali, odgovarajući da im je “to zabranjeno”. Jedina stvar koju su prihvatili bila je so.
Na pitanje da li su ikad jeli hljeb, otac je odgovorio da on jeste, ali da njegova djeca nisu. Hrana im se sastojala uglavnom od krompira pomiješanog s mljevenim pirinčem i konopljinim sjemenom, uz sezonski dodatak divljih bobica, trava, korijenja i mladih izdanaka drveća. U blizini kolibe protiče bistar potok, tako da je pitke vode bilo u izobilju, a povremeno su u zamke hvatali i životinje, u čemu se naročito izvještio sin Dimitrij.
Agafija Likov je danas jedina živa članica porodice, a u kolibi samuje od 1988. godine, kada je sahranila oca.
Izvor: nationalgeographic.rs
){kind=link}