Zašto se Evropljani nisu kupali u srednjem vijeku?

Ako uzmemo u obzir da su još u Rimskom carstvu postojala javna kupatila – terme, sasvim je logično da se u srednjem vijeku lična higijena podrazumijevala. Ipak, dobro znamo da to nije bio slučaj …

Još od antičkih vremena u mnogim civilizacijama je zabilježen pojam javnog kupatila. Podjednako pravo na njihovo korištenje najčešće su imali svi građani, a funkcija ovih objekata povezivala se jednako i s higijenom i s principom hedonizma.

Tokom IV i V vijeka, hrišćanska crkva propagirala je redovno kupanje, ali ne u javnim kupatilima. Posebno su bile zabranjene one terme u kojima su se u istoj prostoriji kupali muškarci i žene. Vremenom, zabrane su se množile sve do te mjere kada je hrišćanima bilo zabranjeno da se kupaju neodjeveni. Crkvene vlasti su na kupanje gledale kao na uživanje u nečistim strastima koje vode u nemoralno i promiskuitetno ponašanje.

U tom periodu se vjerovalo da se putem kupanja prenose mnoge bolesti kroz pore na koži. Jedno istraživanje iz XVI vijeka opisuje kako kupanje zagrijava tijelo, ali slabi organizam i proširuje pore i na taj način stvara rizik od raznih bolesti, pa čak i smrti.

Higijena se kod pripadnika nižih klasa u jednom momentu svela na umivanje, ispiranje usta i pranje ruku. Umivanje se jako rijetko praktikovalo, jer je bilo rasprostranjeno vjerovanje da voda u kontaku s očima slabi vid i prouzrokuje kataraktu. S druge strane, pripradnici viših klasa kupali su se oko pet puta godišnje.

Stanovnici pojedinih dijelova današnje Rusije su se kupali jednom mjesečno, a ostali Evroplljani su ovu njihovu naviku vidjeli kao neki vid perverznog ponašanja.

Čuvena priča o neprijatnom mirisu Luja XIV, dakle, ima zanimljivu pozadinu. Naime, ljekari su Luja posavjetovali da se što rijeđe kupa kako ne bi ugrozio svoje zdravlje. Prema nekim podacima, Luj XIV se okupao samo dva puta u toku cijelog svog života. Slično održavanje (ne)higijene praktikovala je i španska kraljica Izabela I, koja se okupala samo kada se rodila i na dan kada se udala.

Tokom srednjeg vijeka, mnogi pripadnici aristokratije su kupanje zamijenili tapiserijama s primjesom eteričnih ulja ili parfema. Muškarci su nosili vrećice sa mirisnim biljem između slojeva odjeće, dok su žene neprijatan miris kamuflirale mirisnim puderima.

Sve do polovine XIX vijeka u Evropi je vladala apsolutna nehigijena, pa ukoliko se podsjetimo čuvene izreke “da se istorija uvijek ponavlja” u 19. vijeku higijena je postala svakodnevni imperativ kao što je to bila i u antičkim vremenima.

Izvor: nationalgeographic.rs