Otto Skorzeny: Nacistički SS komandant koji je kasnije postao ubica izraelskog Mosada

Hitlerov potpukovnik Oto Skorzeny bio je jedan od najboljih operativaca izraelske obavještajne službe

Njemački naučnik Heinz Krug nestao je 11. septembra 1962. Jednostavno je otišao u kancelariju, ali nikad se nije vratio kući.

Jedino što je minhenska policija znala jeste da je Krug često putovao za Kairo. Bio je jedan od više desetina nacističkih raketnih stručnjaka koje je Egipat angažovao da razviju njegov program naoružanja. Izraelski list HaBoker (koji više ne izlazi) odjednom je ponudio objašnjenje: Egipćani su oteli Kruga da bi ga spriječili da radi za Izrael. Tako su inspektori skrenuti na pogrešan trag i spriječeni da kopaju preduboko tamo gdje ne treba.

Sada je otkriveno da je Krug likvidiran u izraelskoj obavještajnoj akciji protiv njemačkih naučnika koji rade za Egipat. Ali činjenica koja najviše zaprepašćuje jeste da je agent Mosada koji je upucao Kruga bio Oto Skorzeny, tada najdragocjeniji čovjek izraelske tajne službe – inače bivši potpukovnik esesovaca i jedan od ljubimaca Adolfa Hitlera, koji ga je i odlikovao ordenom Viteški krst Gvozdenog krsta zato što je spasio njegovog prijatelja Benita Musolinija.

Otto Skorzeny se susreće s Hitlerom 1943. godine nakon što je nagrađen ordenom Viteški krst Gvozdenog krsta zbog spašavanja Hitlerovog prijatelja i saveznika Benita Musolinija

Ali, to je bila prošlost. Skorzeny je 1962. imao drugog poslodavca, kažu za Haarec izvori koji su tražili da ostanu anonimni. A to je jedna od najvažnijih priča iz tajnih arhiva Mosadaa, koja je tek sad razotkrivena.

Ključ za razumijevanje cijele priče je odluka Mosada da mu od najvećeg prioriteta bude sprečavanje njemačkih naučnika da rade na egipatskom raketnom programu. A Krug je baš na tome radio nekoliko mjeseci prije nego što je umro. Dobijao je prijeteće poruke. U Njemačkoj su ga zvali telefonom usred noći i tražili mu da se okane tog posla, u Egiptu je dobijao pisma-bombe. Krug je bio jedna od glavnih Mosadovih meta.

A 17 godina ranije, tokom Drugog svjetskog rata, Heinz Krug je bio jedna od zvijezda Penemindea, vojnog poligona za probe na obali Baltičkog mora, u kom su njemački naučnici radili za Hitlera i Treći Reich. Tim, koji je vodio Wernher von Braun, bio je ponosan na to što je razvio rakete kojima je Engleska gotovo potučena. Planirao je da razvije mnogo razornije i preciznije projektile.

Nacistički naučnik Wernher von Braun

Von Braun je pozvao Kruga i ostale bivše kolege da mu se pridruže u SAD. Američke vlasti su mu oprale dosije, pa je vodio američki raketni program. Čak je postao jedan od tvoraca svemirskog istraživačkog programa NASA-e. Međutim, Krug se odlučio za unosniju opciju: da se u Egiptu pridruži grupi kolega iz Penemindea koju je vodio profesor Wolfgang Pilz, kog je veoma poštovao. Cilj im je bio razvijanje egipatskog strateškog naoružanja.

S izraelske tačke gledišta, Krug je morao da zna da je Izrael, utočište mnogih koji su preživjeli holokaust, meta tog programa. Tvrdokorni nacista smatrao bi to prilikom da nastavi da istrebljuje Jevreje.

Tek, Kruga su izluđivale prijeteće poruke i noćni telefonski pozivi. I on i njegovi kolege su znali da je iza njih Izrael i da im se steže omča oko vrata. Godine 1960. izraelski agenti oteli su u dalekoj Argentini Adolfa Eichmanna, jednog od mozgova holokausta. U vrhunskoj obavještajnoj operaciji prošvercovali su ga u Jerusalem, gdje mu je suđeno i gdje je dvije godine kasnije obješen.

Zato je Krug zatražio pomoć prekaljenog nacističkog heroja, najboljeg od najboljih Hitlerovih uzdanica. Onoga dana kad je nestao, otišao je da se sastane baš sa svojim spasiocem, koji je u to vrijeme živio u Španiji. Sa Otom Skorzenyjem.

Skorzeny je tada imao 54 godine i bio je živa legenda. Taj esesovski oficir, koji je odrastao u Austriji, bio je poznat i po dugačkom ožiljku na lijevom obrazu, posljedici mačevanja. Hitler je prepoznao u njemu čovjeka koji će učiniti sve da obavi misiju. Američki i britanski obavještajci nazvali su ga najopasnijim čovjekom u Evropi.

Krug se, dakle, našao sa Skorzenyjem. Odveo ga je u šumu kod Minhena i umirio ga rekavši da je uzeo tjelohranitelje, koji ih prate u automobilu. Zatim ga je lično ubio iz pištolja, a ona dvojica “tjelohranitelja” polila su Krugov leš kiselinom, sačekali malo da ona uradi svoje, zakopali ostatke i zalili ih krečom. Ta dvojica pomoćnika bila su šef Mosadove jedinice za posebne operacije Yitzak Shamir, inače budući izraelski premijer, zatim Tzvi Peter Malkin, koji je hvatao Adolfa Eichmanna u Argentini, a cijelu operaciju je nadgledao Joseph Koe Raanan, viši obavještajac u Njemačkoj. Svoj trojici nacisti su tokom holokausta pobili skoro cijele porodice.

Otto Skorzeny

Izraelska motivacija da rade s čovjekom kao što je Skorzeny bila je jasna: približiti se nacistima koji pomažu Egiptu da bi spriječili novi holokaust. Cilj je, dakle, opravdavao sredstva.

Ali, zašto je Skorzeny pristao da radi za Mosad?

Rođen u Beču, još kao dijete je bio neustrašiv, odvažan, idealan materijal, pokazaće se kasnije, za vojnog komandanta. Austrijskom ogranku nacističke stranke pridružio je 1931.. Poslije 1938. počeo je da volontira u SS oklopnoj diviziji, tjelesnoj gardi Adolfa Hitlera. Skorzeny je 1943. predvodio specijalce koji su spašavali Hitlerovog prijatelja Benita Musolinija iz planinskog resorta. On je bio čovek koji je oteo Miklosha Hortija, čime je otvorio put pokolju mađarskih Jevreja.

Zbog stvari koje je uradio na Dan D završio je u zatvoru, ali je pobjegao tokom jednog transporta. Navodno su mu u bjekstvu pomogli Amerikanci, to jest Kancelarija za specijalne operacije, prethodnica CIA, za koju je i radio poslije rata. Živio je u Španiji, raju za nacističke vojne veterane. Bio je i savjetnik Juana Perona, a radio je i za vladu u Kairu. Tako se sprijateljio s egipatskim zvaničnicima koji su sarađivali s njemačkim naučnicima.

Izrael ga je smatrao neprijateljem, ali šef Mosada, Iser Harel, imao je bolji plan – neće ga ubiti, nego angažovati. Harel je znao da mu je, ako želi da spriječi Egipat da razvije raketni program, potreban neko iznutra, neki nacista. Tako je Joe Raanan dobio zadatak da osnuje tim i pridobije Skorzenyja.

Raanan je sa timom otišao u Španiju i stavio Skorzenyja pod danonoćnu prismotru. Osmatrali su mu kuću, kancelariju, pratili dnevnu rutinu. U timu je bila i mlada Nijemica Anke, lijepa koketa, idealna za zadatak.

Te večeri početkom 1962. Skorzeny je sjedio u jednom madridskom baru sa svojom suprugom Ilse Lüthje, sestričinom nekadašnjeg Hitlerovog ministra finansija. Odjednom im se obratio par njemačkih turista koji je bio opljačkan. Ostali su bez svega – pasoša, novca, prtljaga. Nevini njemački turisti osvojili su Skorzenyjevu suprugu, koja ih je pozvala da prenoće kod njih.

Ali Skorzenyja nisu obmanuli. U jednom trenutku, kad su već bili u vili, Skorzeny je izvukao pištolj.

“Znam ko ste i zašto ste ovdje. Vi ste Mosad i došli ste da me ubijete”, rekao im je. Anke i njen partner, obavještajac čije se ime i dalje krije, nisu ni trepnuli.

“Djelomičično ste u pravu. Jesmo iz Mosada, ali da smo došli da vas ubijemo, bili biste mrtvi prije mnogo nedjelja”, odgovorio je Mosadov obavještajac.

“Ako nas ubijete, za nama će doći ljudi koji se neće truditi da popiju piće s vama. Raznijeće vam mozak a da im ni lice nećete vidjeti. Nudimo vam da nam pomognete”, dodala je Anke.

Objasnili su mu da su Izraelu potrebne informacije i to će ih dobro platiti.

“Novac me ne zanima. Imam ga dovoljno. Hoću da (Simon) Wiesenthal obriše moje ime s liste”, zatražio je Skorzeny. Saradnja s Mosadom bila je njegovo životno osiguranje. Mosadovci su mu to i obećali i odveli ga u Izrael. Ubrzo je odletio u Egipat i nabavio im spisak njemačkih naučnika i njihovih adresa, kao i kompanija koje su Egiptu prodavale komponente.

U međuvremenu su Mosadovi obavještajci pokušali da nagovore Wiesenthala da obriše Skorzenyjevo ime s liste, ali ih je poznati lovac na naciste odbio. Naposljetku su falsifikovali pismo u kom Simon Wiesenthal obavještava Skorzenyja da ga je sklonio s liste.

Simon Wiesenthal

Skorzeny se pokazao kao dobar saradnik. Slao je pisma bombe i tako uspješno zastrašivao njemačke naučnike da ih je većina otišla iz Egipta. Međutim, Mosad je odlučio da obustaviti tu akciju kada je u Švicarskoj uhvaćen jedan od njihovih timova koji je mučio porodicu jednog naučnika. Negativni publicitet bio je preveliki. Izraelski premijer, David Ben-Gurion, zaključio je da je to loš imidž za zemlju, epizoda koja bi mogla da ugrozi važan i s teškom mukom postignut dogovor s Njemačkom o prodaji oružja Izraelu.

Šef Mosada, Harel, podnio je ostavku. Novi lider obavještajaca Meir Amit pokrenuo je operaciju traganja za nacistima. Još jednom je angažovao Skorzenyja, mada je ta akcija propala.

Skorzeny je umro u Madridu u julu 1975. Imao je dvije sahrane, u Beču i Madridu, gdje se nacistički veterani nisu ustručavali od nacističkih pozdrava i simbolike. Ali pogrebu u Madridu prisustvovao je i čovjek kog niko od okupljenih nije poznavao. Bio je to Joseph Joe Raanan, koji je došao da oda posljednju poštu najboljem špijunu koji je ikada radio za njega.