Sve više dokaza o naprednoj civilizaciji koju je prije 13.000 godina uništio udar komete

Britanski pisac i novinar Graham Hancock (69) već decenijama “diže prašinu” u naučnim krugovima promovišući teorije o kometi koja je prije 13.000 godina uzrokovala pomicanje polova, premještanje Zemljine kore i uništenje davno izgubljene civilizacije.

Stručnjaci ga ismijavaju navodeći da su njegove ideje pseudonaučne jer uključuju teorije o “promjenama planeta”, a temelje se na njegovim tumačenjima arheoloških otkrića, megalita, izmijenjenih stanja svijesti, drevnih mitova te na astrologiji.

No, godine 1995. postao je planetarno poznat objavivši knjigu “Otisci bogova” u kojoj navodi kako je prethodna civilizacija, o kojoj danas ne znamo ništa, raspolagala izuzetno naprednim znanjima i spoznajama te da je bila preteča svim kasnijim poznatim civilizacijama svijeta. Uprkos snažnim kritikama, knjiga je naišla na fantastičan odaziv čitatelja te je prodana u više od tri miliona primjeraka. Zapravo, Hancock i poznati švicarski autor Erich von Däniken (84) dva su najpoznatija promotora ideje o davnoj naprednoj civilizaciji. “Kada kritikujete ustaljeni pogled arheologije na našu istoriju koji nam se servira kroz medije i obrazovni sistem, neoprostiv je grijeh učiniti to uspješno. Kada kritkujete i niko vas ne čuje, onda vas jednostavno ignorišu. Mene nisu mogli ignorisati i time sam ih pogodio u živac”, rekao je svojevremeno Hancock za britanske medije.

U sljedećim knjigama, kao što su “Čuvar postanka”, “Podzemlje” i “Čarobnjaci bogova” iznio je upozorenja da Zemlji uskoro prijeti sličan scenario te da bi nov udar komete mogao biti poguban za čovječanstvo.

Ledena kapa

Hancock navodi da su u posljednjih petnaestak godina neki naučnici pružili apsolutno uvjerljive dokaze da je prije 12.800 godina niz fragmenata gigantske komete udarilo u sjevernoameričku ledenu kapu što je uzrokovalo globalnu poplavu i radikalne klimatske promjene. Potom se ista stvar dogodila prije 11.600 godina. Tada su fragmenti istoga komete udarili u Tihi okean, zbog čega se veliki oblak vodene pare uzdigao u gornji sloj atmosfere i tako uzrokovao veoma naglo globalno zatopljenje.

Hancock kao neoboriv dokaz navodi činjenicu da je period od 1200 godina, između ta dva udara, vrijeme globalne kataklizme bez premca. Tada je došlo do izumiranja brojnih životinjskih vrsta, prije svega velikih sisara poput mamuta i vunastog nosoroga. U oba je navrata došlo do velikog porasta razine mora, što je dovelo do globalne kataklizme.

On posebno zanimljivim smatra arheološki lokalitet s divovskim megalitima koji se nalazi u jugoistočnoj Turskoj – Göbekli Tepe. “On mora biti anomalija jer je čak 7000 godina stariji od svih drugih svjetskih megalitskih lokaliteta, a ipak nam pokazuje napredne tehnike obrade i rezanja kamena, organizacije rada, planiranja, projektovanja lokaliteta i usklađivanja s astronomskim relacijama … To nije djelo grupe lovaca i sakupljača koji su se jednoga jutra probudili i odjednom dobili nadahnuće za podizanjem prve megalitske arhitekture na svijetu. Riječ je o prenosu tehnologije i znanja koje su sa sobom donijeli preživjeli predstavnici izgubljene civilizacije, uključujući i umijeća gradnje velikih megalitskih struktura. Tačno u isti trenutak kad i udar komete, prije 11.600 godina, naglo se i neobjašnjivo pojavio ovaj sofisticirani megalitski lokalitet”, navodi Hancock.

Kinetička energija

Praistorijski potop usjekao se u mitologije brojnih naroda. Grčki filozof Platon rekao je da je do priče o potapanju i razaranju napredne civilizacije Atlantide došao od svog prethodnika Solona, grčkog zakonodavca koji je bio posjetio Egipat, gdje su mu tamošnji svećenici rekli da je Atlantida uništena i potopljena pošto je na sebe navukla srdžbu bogova, 9000 godina prije Solonova vremena. “Mi znamo da je Solon u Egiptu bio oko 600. g. pr.n.e., tako da oni zapravo govore o godini 9600. pr.n.e tj. o trenutku prije 11.600 godina”, navodi Hancock.

Po njegovim riječima, najmanje su četiri fragmenta komete pogodila sjevernoameričku ledenu kapu, no na tlu nisu ostavili velike kratere jer su i sami bili u ledu koji se otopio od vreline nastale od kinetičke energije komete. Naime, kada se objekt prečnika jednog kilometra kreće brzinom od sto kilometara na sat, on ima nevjerovatnu količinu kinetičke energije i posjeduje razornu moć usporedivu s cijelim nuklearnim arsenalom na planeti. Uslijed takvih razornih događaja nastat će staklo jer toplina koja se oslobađa uveliko premašuje vrelište kvarca. Stvaraju se i tzv. nanodijamanti, “mikrosferule ugljika” koje su vidljive samo pod mikroskopom. Sve to nalazimo širom svijeta u slojevima koji se podudaraju s vremenom od prije 12.800 godina. “U posljednjih se sto miliona godina ista stvar dogodila još samo jednom, i to prije 65 miliona godina kada je udar velikog asteroida uništio dinosauruse”, naglašava Britanac.

Prije udara

Posebno je intrigantan njegov opis drevne civilizacije i života na Zemlji prije udara komete. Štoviše, njegovo tumačenje ne poriče naučna tumačenja o životu praljudi, nego ih samo nadopunjuje. Godine 2015. dao je velik intervju australskim medijima, u povodu objavljivanja knjige “Čarobnjaci bogova”. Tada je rekao: “Prije udara komete, svijet je bio mnogo složeniji od onoga što nam predstavlja glavna struja istoričara i arheologa. Nije to bio svijet na kojem su živjeli samo lovci-sakupljači, kako oni navode, nego svijet u kojem su oni koegzistirali s jednom daleko naprednijom civilizacijom. To i nije posebno neobično. Pa i danas je tako! Mi smo tehnološki vrlo napredna civilizacija. Njezin je sastavni dio zapadnjačka tehnologija i industrijsko-tehnološki kompleks koji se proširio svijetom. Međutim, na istom tom svijetu mi nismo sami. Dijelimo ga s narodima lovaca-sakupljača iz, npr. pustinje Kalahari, Južne Afrike ili delte Amazona. Štoviše u Amazoniji postoje plemena do kojih još niko nije došao i koji ni ne znaju da mi postojimo. Napredna tehnološka kultura jednostavno ne postoji u njihovom pogledu na svijet. Baš kao što danas svjedočimo koegzistenciji napredne tehnologije i zajednica lovaca-sakupljača, rekao bih da je isto bilo i u prošlosti te da je prije više od 13.000 godina, za vrijeme ledenog doba, na ovoj planeti postojala daleko naprednija civilizacija nego što to priznaju istoričari i arheolozi”.

U takvim tumačenjima Hancock nije sam. Naime, viši geolog s Indonežanskog instituta znanosti dr. Nata Wijaya Dani Hilman od 2011. radio je na lokalitetu 150 km udaljenom od grada Bandunga na otoku Javi. Lokalitet je otkriven 1914. kada su na većem brdu otkrivene magalitske strukture napravljene od blokova bazalta. Kada je brdo očišćeno od drveća, shvatili su da blokovi formiraju pet terasa. Vjeruje se da su služile za meditaciju i opuštanje pa su je mještani nazvali “Gunung padang”, tj. “Planina prosvjetljenja”. Procjenjuje se da su strukture stare oko četiri hiljade godina. No tek je tada uslijedilo šokantno otkriće – brdo nije prirodna formacija nego izgrađena piramida na nekoliko razina, visoka 90 metara.

Štoviše, kada je Hilman bušio dublje ispod strukture, otkrio je da bazaltne strukture potiču iz još starijeg doba. Na dubini od oko 30 metara otkriveno je da je materijal star oko 22.000 godina, što bi trebalo da bude dokaz kako je praistorijska ljudska civilizacija postojala i u vrijeme ledenog doba. “Sve što su nas naučili o porijeklu civilizacija čini se pogrešnim. Stare priče o Atlantidi i drugim izgubljenim civilizacijama praistorije, ispostavile su se tačnima”, rekao je Hilman.

Američki geolog James Kenneth sa Univerziteta Santa Barbara u Kaliforniji, povezao je razdoblje Velike suše s udarom komete u Zemlju. Međunarodni istraživački tim sa 21 univerziteta i šest država identifikovao je raspodjelu nanodijamanata vanzemaljske prirode na 32 lokacije u 11 država, koja se prostire na više od 50 miliona kvadratnih kilometara sjeverne Zemljine polutke.

“Identifikovali smo tanak sloj preko tri kontinenta, posebno u Sjevernoj Americi i zapadnoj Evropi, koji sadrži bogat skup nanodijamanata koji mogu biti objašnjeni samo kosmičkim udarom. Takođe, pronašli smo YDB staklene i metalne materijale formirane na temperaturama koje prelaze 2200 °C, koje su takođe mogle nastati samo uslijed kosmičkog udara. Povratak toplije klime prije 11.600 godina uzrokovao je iznenadno topljenje ledenih polova, što je rezultovalo brzim porastom razine okeana”, navodi Kenneth i zaključuje: “Nije iznenađujuće da su mnoge vrste velikih životinja poput mamuta, izumrle tokom baš tog perioda i naravno da je to moralo značajno uticati na naše pretke, ne samo na one ‘primitivne’ lovce-sakupljače o kojima govore arheolozi nego i na napredne civilizacije koje su nestale s lica Zemlje uz dolazak Velike suše”.

Referentni okvir

Na kraju, Hancock smatra da se konvencionalno nastrojena akademska zajednica i mediji čvrsto drže jednog određenog pogleda na istoriju.

“Uvijek je tako kada se na nekom području, u nekoj disciplini pojavljuju nova saznanja. Naši ugledni prethodnici pridonijeli su tom znanju i novi naraštaji očito poštuju njihov rad. Postepeno se tako stvara referentni okvir, slika onoga kako bi to područje naučnog proučavanja trebalo da izgleda. U arheologiji ta slika koja je stvarana tokom zadnjih sto godina rada prikazuje spor razvoj civilizacije. Po njoj su naši preci bili lovci-sakupljači i ništa se drugo značajno nije dogodilo do možda prije 8000 godina. Tada vidimo postepene pomake prema trajnom naseljavanju, a prije otprilike 5000 godina nalazimo prve velike gradove i prve velike megalitske građevine. Tako se uči u školama, to prenose mediji. No sve to nije činjenica nego samo referentni okvir oblikovan tokom sto godina arheoloških istraživanja. Kada se pojave nove činjenice koje se u taj okvir ne uklapaju, njima je teško prilagoditi se novim spoznajama pa je prvi korak koji čine njihova diskreditacija. Kada se javlja sve više dokaza koje postojeća paradigma ne zna objasniti, oni se naprosto odbacuju. To je nešto čemu danas svjedočimo na području istorije i i arheologije – javlja se sve više dokaza koje postojeći referentni okvir istorije jednostavno ne zna objasniti”, zaključuje britanski autor.

Izvor: dnevno.hr