OD HANIBALA DO GROFA DRAKULE: Najbolje drevne taktike psihološkog ratovanja
Psihološki rat zbunjuje, zastrašuje i demoralizuje neprijatelja. Ova upotreba prijetnji, propagande i suptilne strategije već milenijima utiče na razum protivnika.
10. Astečke zviždaljke smrti
Astečke zviždaljke smrti zvuče poput “krika hiljadu leševa”. Prije dvadeset godina arheolozi su iskopali dva takva instrumenta u obliku lobanje u Meksiku. Čvrsto ih je u rukama držao čovjek žrtvovan u hramu boga vjetra.
U početku se mislilo da je riječ o igračkama, no te su zviždaljke korištene u obredima i ratu. Dizajnirane da zvuče kao bolno samrtno zavijanje, zviždaljke su korištene u posebnim prilikama. Neki tvrde da su korištene u žrtvenim obredima kako bi umrlog vodile u zemlju mrtvih. Drugi vjeruju da su prije svega korištene u psihološkom ratovanju.
Na početku borbe obeshrabrujući zvuk zviždaljke trebao je slomiti odlučnost neprijatelja. Neki stručnjaci vjeruju da su zviždaljke smrti one koji čuju njihov zvuk bacale u trans. Astečki doktori su ih, s druge strane, koristili u liječenju.
9. 36 ratnih varki
“36 ratnih varki” je stara zbirka kineskih izreka o ratovanju. Većina se zasniva na umjetnosti prevare i korištenju suptilne psihološke tehnike potkopavanja neprijateljeve volje za ratovanjem. Te su poslovice toliko univerzalne da su postale klišei. Zbirka sadrži poglavlja o “strategiji napada”, “strategiji haosa”, “strategiji kriznih situacija” i mnoga druga. Sve moderne verzije “36 ratnih varki” izvedene su iz pocijepanog primjerka knjige pronađene u knjižari u Sečuanu 1941.
Autor i godina izdanja i dalje su nepoznati. Većina stručnjaka smatra da je knjiga nastala u razdoblju “ratnih država” između 403. i 221. godine prije nove ere. Takođe se vjeruje da to nije djelo jednog atutora nego da je zbirka “36 ratnih varki” nastajala tijekom više vijekova.
8. Sveti štitovi
Bitka kod Peluzija 525. godine prije nove ere smatra se odlučujućim porazom Egipta od Perzijanaca i kamenom temeljcem psihološkog ratovanja.
Predvođeni ahamedinskim carem Kambizom II., Perzijanci su upali s istoka i iskoristili egipatsko obožavanje mačaka. Osvajači su, naime, nacrtali mačke na svojim štitovima, a prema nekim nagađanjima Perzijanci su na štitove pribili prave mačke. Egipćani koji bili poklonici mačjeg boga Basteta odbili su ugroziti njihov sveti simbol. Polienus u svojim Ratnim varkama tvrdi da su perzijski ratnici na ratištu imali pse, ibise, ovce i mačke, sve svete životinje u Egiptu.
Prema Herodotu, Kambiz je napao Egipćane zato što ga je faraon prevario. Naime, on je tražio ruku Amasisove pokćerke, no faraon ju je zadržao za sebe pod izgovorom da će ona biti konkubina. Kad je Kambiz otkrio prevaru, napao je Egipćane. Polineus smatra da je u tom ratu pobijedio upravo zbog uspješne primjene psihološkog ratovanja.
7. Timurova taktika strahovlade
Timur Lenk je uzbečki vođa iz 14. vijeka. Uprkos tome što mu je bilo paralizirano pola tijela osvojio je centralnu Aziju, većinu muslimanskog svijeta i dio Indije.
Mnoštvo je legendi o njegovoj strahovladi. Istoričari procjenjuju da su njegove trupe zaklale 17 miliona ljudi, odnosno oko pet posto svjetskog stanovništva u to vrijeme. Postao je ozloglašen zbog izgradnje piramida od lobanja njegovih poraženih suparnika. Ta tehnika je bila namijenjena za širenje straha svima koji mu se usude suprotstaviti. Neki kažu da je u Bagdadu dao odrubiti glave 90.000 stanovnika i da je od njihovih lobanja sagradio 120 piramida.
Nakon što je osvojio Delhi, Timur je poklao cijeli grad kako bi poslao poruku Indiji. Trebalo je gotovo cijeli vijek da se Delhi oporavi od tog pustošenja. Nakon što je pobijedio Osmansko Carstvo, odnio je sa sobom vrata Bizanta. Takođe je u kavezu odvezao i sultana te ga držao izloženog u svojoj radnoj sobi.
6. Vlad Nabijač
Vlad III., poznat i kao Drakula i Vlad Nabijač, bio je jedan od najvažnijih i najvještijih pobornika psihološkog ratovanja u istoriji. Rumunski knez iz 15. vijeka proveo je veći dio svoje mladosti kao politički talac Otomanskog carstva. Iako su prema njemu dobro postupali, razvio je izrazitu mržnju prema svojim tamničarima. Neki nagađaju da su ga Osmanlije čak i naučile njegovoj omiljenoj metodi prihološkog ratovanja: nabijanju na kolac.
Sultan Mehmed II. je 1462. napao Vladovu oblast. Nakon ulaska u grad, ‘pozdravilo’ ga je nešto što je izgledalo kao šuma osmanlijskih ratnih zarobljenika, raspadajući leševi nabijeni na kolac. Skoro sve zapise o Vladu su napisali njegovi neprijatelji. Iako ponekad daleko od činjenica, oni pružaju dobar uvid u strahovanja koja je on nadahnuo.
Vlad je bio prisiljen pronaći dovitljiv način borbe s ograničenim sredstvima, a psihološki rat ponudio mu je rješenje. Možda to izgleda okrutno, ali to je bila učinkovita taktika borbe protiv puno nadmoćnijeg neprijatelja
5. Filip II. Makedonski
Filip II Makedonski postavio je temelje za “veličinu” svog sina Aleksandra. Kad je Filip preuzeo tron 359. godine prije nove ere, Makedonija je bila zaostala i podložna hirovima tuđinaca. U manje od godinu dana Filip je ugušio sve unutrašnje prijetnje i stvorio sve pretpostavke da Makedonija postane prava antička supersila.
Bio je majstor psihološkog ratovanja. U borbama na Halkidici Filip je srušio grad Stageiru. Prema drevnim izvještajima, posjetiocima je nakon toga bilo teško i zamisliti da je taj grad ikad bio naseljen. Ostali Haklidikski gradovi predali su se bez otpora.
Tokom bitke za Heroneju 338. godine prije nove ere Filip je primijenio dvije strategije psihološkog ratovanja. Prvo je izmorio atinske i tebanske pobunjenike ‘dosadom’, prisiljavajući ih da čekaju na žestokom suncu. Potom je izveo lažni napad kojim ih je navukao prema liniji fronta koja se lagano pomicala i na kraju ih uvukao u zamku.
4. Genijalni Džingis-kan
Teror je bio glavni Džingis-kanov alat. On je uništio gradove koji su mu se protivili, ubijajući i vojnike i civilno stanovništvo. Tokom opsade Merva svaki mongolski vojnik je morao odrubiti glavu 400 stanovnika prije negoli je grad spaljen do temelja.
Broj ubijenih mogao je biti i deseterostruko napuhan, ali Džingis-kan je upravo to i želio. Često je preuveličavao brojnost svojih snaga. Stavljao je lutke na konje, a noću je svaki vojnik nosio baklju. Kada je napadao Samarkand i Evropu napredovao je uzduž fronta od 1300 kilometara, onemogućavajući protivnicima da spoznaju brojnost njegovih trupa.
Fingiranim povlačenjem namamio bi neprijatelje u pripremljenu klopku u kojoj bi ih njegovi strijelci uništili. Džingis-kan je uvijek više znao o svojim protivnicima nego oni o Mongolima. Koristio je to za stvaranje podjela i izazivanje straha. Protivnike je takođe znao strašiti bubnjevima montiranima na deve, koji su grmili paralelno s napredovanjem njegovih konjanika.
3. Vojska samoubica
Kralj Goujian Yue vladao je između 496. i 465. godine prije nove ere, a drugi dio ‘razdoblja proljeća i jeseni’ obilježio je njegov sukob s državom Wu. Tokom ovog rata Goujianovi ratnici bi sami sebi odsjecali glave kao bizaran oblik psihološkog ratovanja.
Prema istoriji drevne Kine zvane Shiji, Goujianova suicidalna vojska je bila sastavljena od osuđenih kriminalaca. Međutim, neki smatraju da “kriminalaci osuđeni na smrt” treba čitati kao “vojnici spremni da umru.” To odražava drevni kineski svjetonazor prema kojem će svakome biti nadoknađeno žrtvovanje za života.
Dekapitacija bi se, inače, u ovom slučaju mogla prevesti kao “počinjenje samoubistva rezanjem grla.” To je bila uobičajena tehnika u drevnoj Kini. Drugi, opet, smatraju da je priča o odsijecanju glava tek puka legenda. Bilo kako bilo, nakon godina borbe, Goujian je savladao svog protivnika i pripojio njegovu teritoriju.
2. Ratna kola
Tokom bitke kod Kadeša 1274. godine prije nove ere, Hetiti su koristili teška ratna kola za prodor kroz linije vojske Ramzesa II. (vojska Re), uzrokujući haos i strah. Nasuprot njima, u lakšim egipatskim ratnim kočijama bili su vozač i borac, obično s lukom i strijelama ili kopljem. Oni su mogli manevrisati brže od svojih neprijatelja u težim kolima, pa im je to omogućavalo da likvidiraju svoje neprijatelje prije nego bi se ovi vratili na svoju stranu ratišta.
Većina stručnjaka vjeruju da su ta ratna kola u Egipat donijeli Hiksi, prilikom invazije u vrijeme Srednjeg egipatskog kraljevstva. Do 15. vijeka prije nove ere, Tutmozes III. imao je pod svojom komandom više od 1.000 ratnih kola. Ona su korištena protiv pješadije i imala su ogroman psihološki uticaj na neutrenirane i neiskusne vojnike. Do 1000. godine prije nove ere ratna kola su zamijenjena konjaništvom.
1. Hanibalova glupost
Kartaški vojskovođa Hanibal izluđivao je Rimljane svojim psihološkim tehnikama ratovanja u Drugom punskom ratu (218. do 201. godine prije nove ere). Tokom bitke kod Trebije 218. godine prije nove ere, Hanibal je namamio rimske snage preko rijeke napadom numidijskih konjanika. Hanibal je čekao u zasjedi na drugoj strani i poubijao Rimljane, koji su bili neorganizovani, umorni i promrzli.
U bici kod Trazimenskog jezera sljedeće godine, navukao je Flaminija na borbu koristeći tvrdoglavost rimskog generala. Hanibalovo ime postalo je sinonim za marš preko Alpa s ratnim slonovima. No, ovaj smion pokušaj psihološkog rata je, zapravo, bio velika, neki kažu i glupa, Hanibalova greška. Slonovi nisu bili prilagođeni hladnim uslovima, pa su i oni koji su preživjeli putovanje bili slabi i neefikasni u borbi.
Izvor: net.hr/pozitivno.ba
