AL CAPONE: Burni život prvog pravog gangstera
Najpoznatiji mafijaš u istoriji nikada nije odgovarao ni za jedno ubistvo, već samo za utaju poreza. Za to djelo je osuđen na 11 godina zatvora i poslat u Alcatraz na izdržavanje kazne
“Nemojte misliti da je moja ljubaznost znak slabosti. Ja sam ljubazan prema svakome, ali kada je neko neljubazan prema meni, slabost nije ono po čemu će me pamtiti”, izjavio je svojevremeno Al Capone.
I bio je u pravu. Jedan od najhladnokrvnijih i svakako najpoznatijih ubica i gangstera 20. vijeka nije ostao upamćen po svojoj slabosti. O njemu su napisane desetine knjiga, o njemu je snimljeno mnogo filmova. Harizmatični gospodin sa šeširom i tompusom mnogima je i dalje prva asocijacija na mafiju. Prije skoro 90 godina Alphonse Gabriel Capone je osuđen (samo) zbog utaje poreza. Uprkos svim brutalnostima koje je činio tokom života, nikada nije optužen ni za jedno ubistvo. Paradoksalno, američki državni neprijatelj broj jedan ostvario je američki san i postao milioner prije 30. godine.
Al je bio četvrto dijete od devetoro braće i sestara. Rođen je 1899. u Brooklynu, u siromašnoj italijanskoj porodici, i ništa u njegovom djetinjstvu nije ukazivalo na to da će postati najzloglasniji američki šef mafije. Bio je dobar đak u osnovnoj školi, sve dok ga u četvrtom razredu nije pretukao direktor škole. Capone je prije toga pretukao učitelja. Iako je živio u opasnom kvartu, pokušao je da ostane pošten pa se najprije zaposlio u slastičarni i knjižari.
Ožiljak zbog guze
Međutim, nakon što mu je stariji brat Vincent otišao iz Brooklyna, Al se priključio uličnoj bandi. Sa 18 godina, šef mu je ponudio premještaj u restoran na obali Coney Islanda. U ljeto 1917, dok je radio tamo, prišao je sestri izvjesnog Franka Galuccija i rekao joj: “Imaš divnu guzu, shvati to kao kompliment.” Naravno, njen brat je tražio da se izvini i, prilazeći mu, izvadio je nož i razrezao Alu lijevi obraz. Otuda i naziv “Scarface – Lice s ožiljkom”. Al je mrzio taj nadimak te je kasnije izmislio priču kako je tu ranu dobio u Francuskoj tokom Prvog svjetskog rata. Galucci mu se izvinio za to, a Capone ga je kasnije unajmio kao svog tjelohranitelja. S nepunih 19 godina oženio se Mary Josephine Coughlin, dvije godine starijom djevojkom koja je bila irska katolikinja. Ona je ubrzo poslije svadbe rodila sina Alberta Francisa Caponea, kome će nadimak biti Sonny. Pošto je Capone bio maloljetan, njegovi roditelji su morali da pismeno pristanu na brak.
Al Capone je često bio viđen u društvu političara, poslovnih ljudi i filmskih zvijezda. Ograničavao je poslove na samo one koje je javnost voljela: alkohol, kocku i žene, ubijeđen u svoje geslo – ako im daš šta žele, neće ti suditi
Sa 20 godina odlazi u Chicago i postaje dio lokalne bande. Tamo je radio za “Big Jima” Colosimoa i Torria. Torio se posvađao sa svojim ujakom Colosimom jer mu je ovaj zabranio da radi sa alkoholom. Mladi i ambiciozni Torrio, zajedno s Caponeom, shvatio je da je prohibicija (zabrana destilacije, prodaje ili točenja bilo kakvog alkohola u SAD 1920-1933) njihova razvojna šansa, odnosno da se tu lako mogu obogatiti. U tim namjerama smetao im je Torriov ujak i odlučili su da ga uklone. Prilikom istovara jednog kamiona, Al Capone ga je hladnokrvno ubio s dva hica. Tako je Torrio dospio na sam vrh čikaškog podzemlja, a Capone mu je bio desna ruka. Odlučili su da preuzmu čitav grad pa su tako bande koje nisu htjele da se pokore bile primorane to da učine. Banda O’Banion jedina je pružala otpor i ušla u rat s Torriom i Caponeom. O’Banioni su smjestili Torrija u bolnicu i kada je nakon mjesec dana izašao, uzeo je 30 miliona dolara i povukao se iz posla. Tako je Al sa samo 26 godina ostvario američki san – postao je šef jedne od najvećih mafijaških porodica u Chicagu, koja je brojala preko 1.000 članova. Kada je prohibicija bila na vrhuncu, Capone je zarađivao 60 miliona dolara godišnje samo od ilegalne prodaje alkohola.
Iako je, pored toga, bio ubica, reketaš, a upravljao je i kockarnicama i prostitucijom, imao je pozitivnu reputaciju. Često je bio viđen u društvu političara, poslovnih ljudi i filmskih zvijezda. Ograničavao je poslove na samo one koje je javnost voljela: alkohol, kocku i žene. “Jer ako im daš šta žele, neće ti suditi”, primijetio je Al precizno opisujući licemjerje puritanske Amerike. Kada bi bio viđen na nekim kulturnim događajima, često su mu skandirali. S druge strane, Capone je izgradio reputaciju strahopoštovanja. Bio je okružen ljudima kojima je vjerovao kao što su Frank Nitti, “Machine Gun” McGurn, Tony “Joe Batters” Accardo. Povjerenje je bilo sve što je Capone imao jer “ako ne vjeruješ svojim tjelohraniteljima, onda si praktično mrtav čovjek”, tvrdio je.
“Reklamacija” i 1.000 metaka
To povjerenje koje je izgradio bilo je obostrano među njegovim ljudima. Ipak, na Ala je bilo izvršeno nekoliko neuspjelih atentata. Jedan takav bio je i od pomenute O’Banion bande. Nekoliko napadača došlo je ispred Alovog restorana sa sačmaricama i automatskim puškama. Ispalili su više od 1.000 metaka, ali je Al pao na pod i uspio da se izvuče bez ijedne ogrebotine. Kada su ga novinari pitali zna li ko je pucao, rekao je da je to verovatno bila njegova mušterija kojoj se nije svidjela hrana. Međutim, Al je znao da su ga izdala trojica njegovih ljudi – John Scalise, Albert Anselmi i Hop Toad Giunta. On ih je pozvao na večeru s ostalim prijateljima i nakon objeda im je palicom razbio glavu.
Nekoliko mjeseci prije toga, Capone je organizovao jedan od najpoznatijih atentata u istoriji mafije. Takozvani ‘Masakr na Dan zaljubljenih’ dogodio se 14. februara 1929. godine. Capone je poslao svoje ljude šefu suparničke bande Moranu obučene kao policajce. Oni su bez ikakvih problema ušli i pobili šest rivalskih mafijaša i jednog slučajnog prolaznika. U javnosti je događaj odjeknuo i svi su pomislili na Ala. Međutim, on se i za to pobrinuo pa je mesec dana ranije otišao u Miami, odakle je telefonom pričao s glavnim tužiteljem. Iako je imao i više nego čvrst alibi, privukao je previše pažnje. U to vrijeme FBI nije imao ovlaštenja koje danas ima pa je samo mogao da osnuje porotu koja je poslala istražitelja da ispita Caponeov boravak u Miamiju. Istražitelj je zaključio da je Al morao ležati u krevetu zbog jakog bronhitisa. Na zahtjev glavnog tužitelja FBI, poslata je i nova istražna ekipa, koja je zaključila da je Kapone posjećivao konjske trke, išao na krstarenje i da je svaki put viđen u dobrom zdravstvenom stanju. Tada stvari kreću u pogrešnom smjeru za Ala. Najprije je, zbog nošenja oružja bez dozvole i neplaćanja sudskih troškova, u zatvoru proveo skoro godinu dana.
U međuvremenu je Ministarstvo finansija spremalo optužnicu protiv njega zbog utaje poreza. U optužnici su se, pored Ala, našli njegov brat Ralph “Bottles” Capone, Jake “Greasy Thumb” Guzik, Frank Nitti i još neki Caponeovi saradnici. Šesnaestog juna 1931, Kapone je priznao utaju poreza i iskorištavanje prohibicije. Kasnije je izjavio da je imao dogovor sa sudijom da će odležati samo dvije i po godine. Nakon novog suđenja, 17. oktobra 1931. godine, Kapone je osuđen na 11 godina u federalnom zatvoru i 50.000 dolara novčane kazne. Sudski troškovi su ga koštali 7.692 dolara i morao je platiti 215.000 dolara poreza. Zbog žalbe je najprije poslat u Okružni zatvor Cook, a nakon što je žalba odbijena, poslat je u ozloglašeni Alcatraz na obali San Francisca. U Alcatrazu mu nije bilo nimalo lako. Iako je imao finansijsku pomoć spolja i neke mafijaške prijatelje, bilo je nekoliko pokušaja ubistva Velikog Ala. Jednom je uboden u leđa, bilo je tu pokušaja trovanja, davljenja …
Umro kao biljka
Nakon odsluženih sedam godina, šest mjeseci i 15 dana, 16. novembra 1939, Capone je pušten. Bolovao je od sifilisa, koji je zaradio od svojih prostitutki, a koji nije liječen. Infekcija se proširila na čitavo tijelo, pa i na mozak. Bio je toliko bolestan da je skoro sve vrijeme vegetirao. Nikada se više nije vratio u Chicago jer nije bio mentalno sposoban da vodi mafiju. Godine 1946, njegov psiholog i psihijatar su ustanovili da Al ima mentalne sposobnosti dvanaestogodišnjeg djeteta. Do smrti, 25. januara 1947, Al je ostao uz svoju ženu i porodicu u vili u Miamiju. Palatu je 1928. platio 40.000 dolara i dizajnirana je u tada najnovijem stilu art deco. To mjesto u sunčanoj Floridi predstavljalo je strateško povlačenje Velikog Ala, na 1.300 milja od Chicaga.
Al Capone je prvi put sahranjen na groblju u predgrađu Chicaga, između oca i brata Franka. U martu 1950. godine, svi njihovi posmrtni ostaci premješteni su na groblje na zapadnoj strani Chicaga. Njegov naglasak, maniri, konstrukcija lica, fizički rast i parodije njegovog imena korišteni su za brojne gangstere u stripovima, filmovima, muzici i književnosti.
BLINDIRANI “CADILLAC”, NALIK NA POLICIJSKI
Al Caponeov omiljeni automobil bio je „Cadillac V-8 town sedan” iz 1928. godine. Bio je potpuno prilagođen poslu kojim se bavio, blindiran i za te uslove odlično obezbjeđen:
* ugrađen mu je čelični oklop i rezervoar za gorivo otporan na metke
* bio je zelene boje s crnim blatobranima (iste kombinacije boja kao kod policijskih automobila)
* imao je pokretne prozore i policijske sirene; zadnji prozor se spuštao tako da su pištolji mogli da pucaju
* dostizao je brzinu od 120 mph
* automobil je imao uređaj koji je pravio dimnu zavjesu preko izduvnog sistema
VOLIO JE OPERU, PISAO JE PJESME
Poznato je da je Al Capone bio veliki ljubitelj opere, gdje je najčešće išao s majkom. Pričalo se da je imao podzemni tunel do čikaške opere kako bi izbjegao hapšenje. Proveo je bezbroj sati slušajući ploče i imao je impresivnu kolekciju italijanskih operskih djela. Verdijeva “Aida” mu je bila omiljena kompozicija. Capone je takođe volio – i donekle kontrolisao – čikašku jazz scenu, koja je tada tek nastajala. Zanimljivo je i da je Al pisao pjesme, a najpoznatija je “Madonne mia”, koju je posvetio svojoj vjernoj Mary.
Izvor: ekspres.net
