7 neobičnih arheoloških otkrića: Od bočica za bebe iz kamenog doba do prstena Isusovog krvnika Poncija Pilata
Arheolozi su tokom 2020. godine ostvarili niz važnih otkrića.
Neka od njih bila su, blago rečeno, neobična. Na području Bavarske, otkrivene su, zagonetne posude iz kamenog doba. S obzirom na njihov oblik te činjenicu da su na unutrašnjim stijenkama identifikovani tragovi kozjeg mlijeka, stručnjaci su zaključili da je riječ o nekoj vrsti bočica za bebe (na slici!). Posude su, naime, vrlo malene, podesne ručicama novorođenčadi, a uz to imaju izbočenje slično kratkoj slamki kroz koje se može sisati tekućina.
Zanimljiv je i trijumf hrvatskih arheologa: u podmorju između ostrvaca Ričula i Turnja, pronašli su obilje svjedočanstava iz srednjeg bronzanog doba, uključujući – koštice maslina stare oko 3.500 godina. To je, zasada, najstariji dokaz maslinarstva na ovom području Jadrana.
Ronjenja su se prihvatili i italijanski arheolozi: u drevnom potonulom brodu, pronađenom uz obalu Sicilije, otkrili su predmete neobičnog izgleda i nepoznate namjene, izrađene od slitine bakra i cinka. Budući da je analiza pokazala kako je riječ o grčkom plovilu iz šestog vijeka prije nove ere, istoričari su ovu vrstu legure automatski povezali s mitskim orikalkom – čvrstim, izdržljivim metalom koji spominje nekoliko antičkih pisaca. Opisuju ga kao gotovo neuništiv metal crvenkastog odsjaja, vrijedan koliko i samo zlato. Neki antički autori o njemu su pisali kao o spoju zlata i bakra, drugi su smatrali da se radi o nekoj vrsti bronze, a bilo je i onih koji su ga opisivali koristeći zbunjujuće, ezoterične termine.
Svi pisci tog vremena su, međutim, jedinstveni po pitanju porijekla orikalka – njegovu izradu pripisuju mitskome potonulom gradu Atlantidi!
Na drugoj strani svijeta, u Peruu, pronađeni su dokazi o drevnim običajima slabo istraženog pretkolumbovskog carstva Tiwanaku: kosti lama i primitivna sidra, izvučeni s dna jezera Titicaca, sugerišu da su vjerske vođe žrtvovali ove životinje tokom rituala koji se održavao na brodovima. U istoj zemlji, tek nekoliko mjeseci kasnije, naučnici su naišli na mnogo strašnije svjedočanstvo drevnih rituala: ostaci dvije stotine dvjesto sedmero djece, otkopani na lokaciji Pampa la Cruz, pokazuju da su ih pripadnici civilizacije Chimu u četrnaestom vijeku prinijeli kao žrtve svojim krvožednim božanstvima! Malena trupla bila su položena u jame, u sjedećem položaju i licima okrenutim prema moru. Djeca su ubijena bakrenim nožem, nakon čega im je odstranjeno srce.
Mnogo ljepše vijesti stigle su iz Izraela, gdje su, u pećini u blizini obalnog grada Haife, arheolozi otkrili najstarije mjesto za proizvodnju piva. Naime, stručnjaci su pronašli tragove zamrznutih žitarica u rupama na tlu, pa pretpostavljaju da se priprema oslanjala na fermentiranje žitarica, što je i danas ključan proces u proizvodnji ovog napitka.
No, možda najviše pompe, kako u arheološkim tako i u teološkim krugovima, izazvala je vijest da je vlasnik prstena starog preko dva milenijuma identifikovan kao – Poncije Pilat! Da, govorimo o rimskom namjesniku koji je, prema Novom zavjetu, Isusa dao pribiti na krst. Prsten je pronađen u blizini Betlehema prije više od pola vijeka, no tek je nedavno u potpunosti očišćen i pregledan te je tako otkriven natpis na njemu. Ustanovljeno je da na prstenu, pored ugravirane posude za vino, grčkim pismom piše “Pilat”, što je u ono vrijeme bilo rijetko ime te bi, kao takvo, lako moglo pripadati prokuratoru rimske provincije Judeje. Pilat je tu funkciju obavljao od 26. do 36. godine, u vrijeme vladavine cara Tiberija. Prsten mu je, nagađaju naučnici, mogao služiti kao pečat za svakodnevne upravne poslove i odluke – poput one da Isusa osudi na smrt!
Izvor: povijest.hr
