ISPRED SVOG VREMENA: Da li je Tesla ostvario kontakt s VANZEMALJCIMA?

U ljeto 1899., dok je sjedio sam u svojoj laboratoriji u Colorado Springsu, Nikola Tesla je zabilježio neobične ritmičke signale koje je opisao kao brojke za koje je bio uvjeren da su pokušaji komunikacije s Venere ili Marsa.

Godinu dana kasnije, američki Crveni krst pitao ga je što očekuje da će biti najveće ljudsko dostignuće tokom narednog vijeka.

– Zabilježio sam električne signale koji su se činili neobjašnjivim. Slabi i gotovo neprimjetni, ali su mi dali duboko uvjerenje da neće proći mnogo vremena prije nego što će svi ljudi na svijetu uperiti poglede ka nebu. Razveseliće ih radosna vijest da smo napokon dobili poruku iz drugog svijeta – odgovorio je Tesla.

Najluđi snovi vizionara

Možda je i zanimljivije da je slične ideje ponovio 1901. godine u razgovoru za davno ugašeni časopis “Collier’s Weekly”. Tadašnji urednik “Collier’s” Robert Collier napisao je u uvodniku Teslinog članka da je Nikola Tesla briljantan izumitelj i da je unaprijedio ljudsko shvatanje elektrike.

– Sada, s početkom novog vijeka, najavio je dostignuće koje će očarati čitav svemir i koje zasjenjuje najluđe snove vizionarskih naučnika. On tvrdi da je zabilježio komunikaciju iz velike svemirske praznine, poziv stanovnika Marsa ili Venere ili neke druge sestrinske planete – pisao je Collier prije više od jednog vijeka.

U samom članku Tesla opisuje problematiku komunikacije na velike udaljenosti i to bežično. Svjetlost kao prenosnik komunikacije vrlo je nepraktična, a sam Tesla je bio svjestan da je potrebna energija daleko veća nego što je dostupna čovječanstvu.

S druge strane, radijska komunikacija zahtjeva puno manje energije i samim tim je daleko lakša za realizaciju. I dok je radio na instrumentima koji bi mogli poslati snažne radijske signale do naših planetarnih komšija, istovremeno je radio na uređajima koji bi bilježili signale koji nam dolaze.

Svemirska komunikacija

– Nikad neću zaboraviti taj prvi osjećaj kada sam shvatio da sam posmatrao nešto od nemjerljive važnosti za čovječanstvo. U meni stalno raste osjećaj da sam ja prvi čovjek koji je čuo pozdrav s druge planete – pisao je Tesla.

Ekscentrični naučnik je u to vrijeme boravio u New Yorku i novinarima se žalio da nema vremena da se posveti istraživanju “svemirskih komunikacija” zato što su ga pritisle neke mnogo više zemaljske brige.

Iza maske nevjerovatnog pronalazača krio se um prepun mračnih tajni. Rijetko je spavao, a tvrdio je da mu treba samo dva sata sna dnevno. Duboko je mrzio nakit i jednom prilikom je napisao da ima nasilnu averziju prema ženskim minđušama i da mu je pogled na bisere mogao prouzrokovati napad.

Nije bio u stanju ni da dodirne tuđu kosu, osim možda pod prijetnjom oružjem. Osim toga, pisao je i da mu gledanje breskve može izazvati povišenu temperaturu. Najekstremniji slučajevi su bili kada je bio potpuno opsjednut bijelim golubom za kojeg je bio uvjeren da komunicira s njim.

Ekscentričnost kao mana

Bilo je trenutaka kada je bio najpopularniji čovjek u gradu, a ponekad je izgledalo da samo želi da bude sam u mračnoj hotelskoj sobi – rekao je Bernard Carlson, autor knjige “Tesla: Pronalazač elekričnog doba”.

Ekscentričnost je bila i Teslina najveća mana. Briljantni izumitelj osmislio je način za bežičnu komunikaciju i izradio je model broda na daljinsko upravljanje. Sve je to napravio prije početka 20. vijeka, decenijama prije nego što je bežična komunikacija postala normalna stvar. Sve te praktične stvari odbacio je kako bi se bavio izgradnjom tornja za bežični prenos električne energije.

Početni kapital dao je bankar J.P. Morgan, ali uskoro se novac istopio, a Morgan nije htio da nastavi finansiranje. Morgan nije vidio način za zaradu na besplatnoj električnoj energiji.

– Morgan je navikao da postavi mjerač na sve stvari i da zarađuje na taj način – ispričao je Marc Seifer autor Tesline biografije. S druge strane bio je idealista u liku ekscentričnog naučnika koji nije vjerovao u polovična rješenja. Propali projekat bio je početak konačnog pada Nikole Tesle.

U 86. godini, Tesla je umro sam, u teškom siromaštvu i gotovo zaboravljen u hotelu “New Yorker”. Na najteži mogući način naučio je da nije dovoljno samo imati ideju ili izum.

– Pronalazač mora pronaći način kako da usavrši izum, inače neće promijeniti svijet – dodaje Carlson.

Izvor: blic.rs