NEPOZNATA ISTORIJA: Suđenje vješticama iz Salema
Prema ovom istinitom događaju snimljeni su filmovi i napisane knjige. Ko su zapravo bile „vještice“ iz Salema i zbog čega su optuživane?
U januaru 1692. godine u selu Salem (u britanskoj koloniji Massachusetts Bay na istočnoj obali Sjeverne Amerike) devetogodišnja Elizabeth Parris, kći lokalnog župnika Samuela Parissa, i njegova jedanaestogodišnja nećakinja Abigail Williams počele su imati napade. Vikale su, bacale stvari, proizvodile čudne zvukove te padale u trans.
Doktor koji ih je pregledao zaključio je da se radi o vračanju i da je djevojčice opsjeo đavo. Uskoro su iste simptome počele osjećati i druge djevojčice u selu. Na poticaj lokalnih predstavnika vlasti, djevojčice su priznale da su ih urekle tri žene: ropkinja Tituba, beskućnica Sarah Good i starija osiromašena udovica Sarah Osborne.
Optužene su dovedene pred lokalni sud 1. marta 1692. godine, a ispitivane su nekoliko dana. Good i Osborne tvrdile su da su nevine, ali Tituba je na kraju priznala da ju je opsjeo đavo, odnosno crni čovjek. Sve tri žene su zatvorene, a Salemom i okolnim naseljima zavladala je panika koja je rezultirala lovom na vještice. Žene, ali i muškarci i djeca, optuživani su da se bave crnom magijom i da sarađuju s đavolom.
Uspostavljen je i poseban sud (Special Court of Oyer) koji je odlučivao o sudbinama optuženih. Dana 10. juna 1692. godine pogubljena je prva vještica, Bridget Bishop, starija žena koja je prije svega bila poznata po tračanju i promiskuitetu.
Sumnjive su bile i one žene koje su se mogle uzdržavati samostalno bez pomoći muškaraca, beskućnice koje su prosile hljeb, porodilje (babice) i žene bez djece koje se smatralo ukletima. Većina dokaza temeljila se na snovima i vizijama duhova i đavola koji su opsjedali svjedoke (spectral evidence), a potekli su od optužene vještice. Tokom suđenja odvijalo se i testiranje dodirom. Ako bi u sudnici svjedok doživio napadaj i počeo halucinirati, optužena vještica morala bi ga dodirnuti. Ako bi napadaj prestao, to bi značilo da se urok vratio u osobu koja ga je stvorila što je bio siguran dokaz da je vještica.
Najmlađa optužena djevojčica imala je samo četiri godine te je bila prisiljena provesti nekoliko mjeseci u zatvoru. S druge strane, jedna od najstarijih optuženih osoba bio je 71. godišnji Giles Corey. Kako bi priznao krivicu, gnječen je teškim kamenjem, što je uzrokovalo njegovu smrt.
U oktobru 1692. godine sud je prestao djelovati, a do tada je bilo pogubljeno 19 ljudi, najčešće vješanjem. Ukupno je oko 150 ljudi iz Salema i iz okolnih mjesta optuženo da se bave crnom magijom. Do maja 1693. godine svi optuženi pušteni su iz zatvora.
Sljedećih godina uslijedile su izvinjenja za tragediju Salema, a tek je u 18. vijeku cijelo suđenje proglašeno nezakonitim. Vraćena su prava i date novčane naknade porodicama salemskih žrtava.
Uzrok masovne histerije koja je zavladala Salemom može se potražiti u tadašnjim društvenim okolnostima te u političkim i religijskim sukobima. Natprirodne pojave u Salemu objašnjene su halucinogenim gljivicama koje napadaju raž, pšenicu i druge žitarice. Toksikolozi su potvrdili da tako zaražena hrana može uzrokovati grčenje mišića, povraćanje i halucinacije. Uprkos tome, ti događaji do današnjih dana zaokupljaju našu maštu, a Salem mnoge asocira na vještice, vračanje i crnu magiju.
Izvor: studentski.hr
