Prije 50 godina sletjeli smo na Mjesec … ili ipak nismo? Postoji klub ‘pametnih’ koji misle da nismo

Američki astronauti su dobili tada najbolje kamere koje su se mogle kupiti, proizvođača Hasselblad. Ali kako su baš sve fotke tako savršene?

Dvanaest ljudi je bilo na Mjesecu, ostavili su tamo tehnike i opreme za kontejner smeća. Ali i danas ima mnoštvo ljudi koji su duboko uvjereni kako je sve to laž snimljena u Hollywoodu. Ili su oni u pravu?

Nikad Amerikanci nisu sletjeli na Mjesec. Spuštanje na Mjesec i “small step for man …”? Snimljeno u studiju. I ko je držao kameru kad je “prvi čovjek” sletio na Mjesec?

A onda su tu i diletantske greške: kako se američka zastava može vijoriti na Mjesecu? Odakle tamo vjetar i atmosfera? Izmišljotina! Politička manipulacija kako bi Amerikanci mogli Rusima poručiti: “Gledajte, mi smo prvi došli tamo, a ne vi!” Vladao je Hladni rat, zna se kakve su metode bile i to na obje strane.

Kad smo već kod toga, možda ne znate kako u divljini Aljaske postoji tajni istraživački centar koji može izazivati i zemljotrese. Zove se HAARP i preko njega se mogu manipulisati i vremenske prilike kako bi se ljudi mučili. Ne vjerujete? Utipkajte u tražilicu HAARP i “zemljotres” (na engleskom se kaže earthquake) i pogledajte koliko ima nađenih tekstova.

Isto tako, sigurno ne znate šta su te bijele pruge na nebu. To su chemtrails, tragovi hemikalija. Teško je reći, ko uopšte može vjerovati kako su to tek tragovi kondenzacije vrelih motora aviona (preko 600° Celzijusa) u atmosferi na 10.000 metara visine (6,5° Celzijusa manje na svakih 1.000 metara visine).

Ne, to nije kondenzovana voda nego hemikalije koje se raspršuju – kako bi se kontrolisalo klima, a uzgred i otrovalo i nas ljude. I ko je uopšte rekao da je Zemlja okrugla? A ako i jest, ona je šuplja i dole su jako opasne stvari koje nam spremaju zločesti ljudi. Možda i ne “ljudi”, nego naravno vanzemaljci koji već odavno vladaju nad nama.

“Tajno znanje”

Jeste li se uspjeli nasmijati? Dobro, onda ste možda imuni na teorije zavjere. Nema tačnih podataka, koliko ljudi je spremno vjerovati takvim apsurdnim pričama, a teško je reći ima li ih danas više – ili manje nego prije.

No u današnje vrijeme interneta su i najgluplje teorije zavjere postale mnogo vidljivije, objašnjavaju psiholozi. To je dodatna potvrda onima koji ionako u to vjeruju (“Pa piše na internetu!”) i više nemaju osjećaj kako im je pametnije šutjeti jer ih se smatra čudacima s njihovim lupetanjem.

Povrh toga, psiholozi objašnjavaju još jedan važan motiv vjere u teorije zavjere baš svake vrste – ne samo naučne, nego i političke prirode: te osobe onda vjeruju kako posjeduju “tajnu” i time pripadaju ekskluzivnom krugu “upućenih”.

Vratimo se Mjesecu: kad je čitav svijet posmatrao slijetanje američkog modula na Mjesec 1969., maltene niko nije sumnjao u to što vidi – čak niti u Kremlju. Tek 1976. je izvjesni Amerikanac Bill Kaysing objavio knjigu rječitog naslova We never went to the Moon (Nikad nismo otišli na Mjesec).

Knjiga se odlično prodavala i gomila ljudi je vjerovala njegovim tezama. Kaysing zapravo nije bio naučnik, čak niti tehničar ili inžinjer: kao autor je pisao o poljoprivredi, kuhanju, savjetima za uštedu poreza. Naravno, sve to se nije tako dobro prodavalo kao njegovo pravo “otkriće”. Ali kad smo već kod toga, pogledajmo njegove “argumente”:

1. Zastava vijori

Neil Armstrong i Buzz Aldrin su zabili zastavu u tlo Mjeseca i ona se vijori. Kako može bez atmosfere i vjetra?

Nauka:

Ne vijori se. Miče se kad pored nje prolaze astronauti, ali ona se na Mjesecu neće vijoriti – ali neće niti padati tako kao na Zemlji jer je i gravitacija slabašna. Za svaki slučaj su im dali i zastavu u kojoj je bila šipka koja će je držati da se lijepo vidi na ekranu.

2. Na fotografijama s Mjeseca nema zvijezda na nebu

Jasno: u studiju gdje je sve snimljeno dekorateri radije nisu htjeli slikati sve zvijezde našeg neba.

Nauka:

Teoretski, na Mjesecu bez atmosfere se odlično mogu vidjeti zvijezde, ali ne ako ih prži Sunce – a sletjeli su na sunčevu stranu Mjeseca.

3. Savršene fotografije

Američki astronauti su dobili tada najbolje kamere koje su se mogle kupiti, proizvođača Hasselblad. Ali kako su baš sve fotke tako savršene?

Nauka:

Ko to kaže da su sve ispale savršene? U NASA-i ima kutija i kutija mutnih fotografija i stvarno je čudno zašto ih niko nije htio objaviti (inače – doduše ne u svemirskoj agenciji nego na drugom mjestu – ima i neoštrih fotografija Marilyn Monroe bez odjeće koje nikad nisu objavljene, op.ur.). Povrh toga, astronauti su vježbali s tim fotoaparatima, a i Hasselblad ih je opremio “idiotskim” objektivima kako bi fotografije uglavnom bile oštre i bez previše namještanja.

4. Neko u studiju je pogrešno namjestio reflektore: sjene predmeta nisu paralelne

Ako malo bolje pogledate fotografije s Mjeseca, sjene na fotografijama – nisu paralelne! Dakle korištena je vještačka rasvjeta, a bili su toliko nespretni da čak niti reflektore nisu postavili logično.

Nauka:

Pogledajte malo bolje: sjene na trodimenzionalnoj pozadini neće uvijek izgledati “logično” na dvodimenzionalnoj fotografiji. Paralelne linije neće biti niti paralelne već i zbog širokougaonog objektiva koji su koristili, ali nećete naći baš niti jednu fotografiju gdje jedna sjena pada lijevo, a druga na istoj slici desno.

Naravno, svim onima koji su uvjereni u teoriju zavjere malo pomažu objašnjenja jer “oni znaju bolje”. A oni još uvijek znaju bolje ne samo od 12 astronauta koji su bili na Mjesecu, nego i od oko 400.000 ljudi koji su sudjelovali u projektu Apollo i od kojih se nikad nije čulo da su tek sudjelovali u nekom cirkusu.

Izvor: mojevrijeme.hr