TRAGEDIJA ‘MADONE SA ISTOKA’: Posvetila je život ljubavi, a ona ju je koštala života
Ofrin život je priča o ženi koja se nije plašila da pomjera granice u konzervativnoj jevrejskoj sredini, ali i o ženi rastrzanoj između želje za slavom i čežnje za porodicom, o ženi koja je tragala za ljubavlju, da bi je ista koštala života!
Priča o životu Ofre Haze, legendarne izraelske pjevačice, je neverovatna priča o slavi, moći, ljubavi, ljepoti, muzici, žrtvovanju, te priča o razarajućim predrasudama društva, pogrešnim odlukama i neočekivanoj tragediji.
Ofra je rođena 1957. godine kao deveto i najmlađe dijete siromašne jevrejske porodice u Tel Avivu. Iz blatnjavih sokaka izraelske prijestonice spasio ju je samo ogroman talenat i moćan glas koji je u njenoj dvanaestoj godini otkrio agent dječijeg pozorišta. Njena karijera nezaustavljivo se probijala ka vrhu svjetske muzike, dok su je lokalni mediji obožavali, pripisujući joj epitet “Madone sa istoka”.
Haza je godinama nizala uspjehe, od fenomenalnih singlova preko najprodavanijih albuma i brojnih nastupa i festivala do rada na filmskoj muzici. Kruna njene posvećenosti muzici uslijedila je 1983. godine kada su joj se otvorila sva vrata svjetske scene, nakon drugog mjesta na Eurosongu.
Najveću internacionalnu popularnost postiže pjesmom “Im Nin’Alu”, a potom je javnost očarala i predivnom, dirljivom numerom “Izbavi nas” iz animiranog filma “Princ iz Egipta”, koju je otpjevala na ukupno 17 jezika.
Uprkos slavi i bogatstvu, Ofra je ostala prizemna, odana porodici, visoko moralna i religiozna, što je uticalo da u rodnom Izraelu bude posmatrana kao svojevrsno božanstvo i legenda. Živjela je mirno, bez ijedne mrlje u karijeri, bez kompromitujućih fotografija sa muškarcima, bez traga o skandalu.
“Ona je čuvala dobru sliku o sebi. Nikada niste mogli da vidite fotografiju sa muškarcem ili da pročitate neki ‘prljavi’ trač. Za nju, jedino što je bilo važno i što ju je karakterisalo jeste glas”, rekao je jedan od njenih najbližih saradnika, Ištar Ašdot.
Upravo suprotno, Haza je bila poznata kao žena u stalnoj potrazi za velikom ljubavi, riješena da ostane djevica sve do prve bračne noći. Brojni udvarači i prosci nisu joj bili interesantni, a čvrsto je vjerovala da će joj Bog ukazati na čovjeka njenog života.
Uspješna karijera i slava nisu mogle da lijepoj Izraelki nadomjeste ono što je zaista željela od života – porodicu i privraženost partneru. Od svoje 30. godine Ofra je bila u sumanutoj i stalnoj potrazi za jačom polovinom, za supružnikom. Međutim, brojni zainteresovani muškarci nisu mogli da prođu njene stroge kriterijume; živjela je u stalnom strahu da je neko ne iskoristi samo zbog novca. “Princ na bijelom konju”, bar kako je ona vjerovala, za lijepu Jevrejku stigao je tek u njenoj 39-oj godini u vidu biznismena Dorona Aškenazija. Par se vjenčao na krovu kuće njenih roditelja, a ceremoniju je ispratilo na stotine zvanica i njenih fanova.
Interesantno je da je Ofra za života ostala nepriznata u krugovima svoje bliske prodice koja je stalno osporavala njene zasluge i vrijednost, ističući da je žena bez porodice niko i ništa. Figurativno to najbolje opisuje rečenica njenog brata: „Ko je, dođavola, Ofra? Samo jedna neudata žena bez porodice!”
Nažalost, mada se o njenom kratkom braku ne zna mnogo, izvjesno je da ju je upravo suprug zarazio sidom koja je indirektno uticala na njenu preranu smrt. Naime, Ofra je tragično preminula 2000.godine od posljedica upale pluća, izazvane virusom HIV. Samo godinu dana kasnije, umire i njen muž uslijed predoziranja. Detalji i prava istina o smrti bračnog para ostali su misterija do današnjih dana.
Šest mjeseci prije smrti, na jesen 1999. Ofra Haza snimila je svoje posljednje materijale koji do dan danas nisu ugledali svjetlo dana.
Izvor: dnevno.rs
