YU ekspedicija “Kragujevac – Kilimandžaro” (1975)

Navršilo se više od 45 godina od početka ekspedicije “Kragujevac – Kilimandžaro” na kraju koje se legendarna Zastava 101 popela na krov Afrike!

Neki će zlobnici za sve ondašnje stvari sa podsmijehom reći kako nas nisu “dovele daleko” e pa – jesu: Stojadin na vrhu Kilimandžara te 1975! Ne znamo sa sigurnošću, ali ni neka veća imena svjetske automobilske industrije se bar tih godina nisu mogla pohvaliti sa ovakvim uspjehom, a da ne govorimo o marketinškoj strani cijele priče.

Sve je počelo od idejnog tvorca ove ekspedicije Prof. dr Milana Rakočevića koji je u svojoj mladosti bio veliki zaljubljenik u autobilizam, a bio je i stalni suvozač asa jugoslovenskog auto-moto sporta Bate Nađa. Tako je odlučio da Crvenoj Zastavi predloži svoju ideju za ekspediciju do vrha Kilimandžara koju je osmislio dok je prolazio afričkim pustinjama, a u čijoj pripremi mu je pomogao još jedan šampoion jugoslovenskog reli sporta, Branimir Perić Džo.

Dragan Drakulić, tadašnji direktor Komercijale Crvene Zastave uvidio je da je prijedlog o ekspediciji idealna prilika za promociju tadašnjeg najboljeg modela jugoslovenske auto-industrije, ali i šansa da se Stojadin isproba u eksploataciji pod nenormalnim uslovima. Ekspediciju je podržao i tadašnji direktor Zavoda Crvena Zastava, Prvoslav Raković. Prvi posao nakon prihvatanja prijedloga je bio pronalazak sponzora, međutim, pokazalo se da nije bilo razloga za brigu jer su na sponzorstvo odmah pristali “Modriča”, “Tigar” i još dosta manjih fabrika.

Nakon prigodne svečanosti, ekspedicija je 14. februara 1975. krenula na put od Kragujevca do Kilimandžara, dužine preko 11.000 kilometara i to kroz bespuća Nubijske pustinje, savana, kamenjara, trnovitih predjela i močvara.

Pet potpuno novih Zastava 101 i jedanaestoro ljudi krenulo je put Afrike 14. februara 1975.godine. Automobili su bili potpuno novi, crvene boje, sa Tigrovim gumama i uljem Optima iz Modriče! Četiri automobila su bila bez zadnjih sjedišta, kako bi ponijeli sav prtljag, dijelove, lijekove, opremu, kamere, a jedan je bio u punom fabričkom stanju. Na haubama automobila bila su ispisana imena zemalja kroz koje će ekspedicija proći: Grčka, Egipat, Sudan, Kenija, Uganda, Tanzanija.

1975. godina bila jedina godina relativno stabilne političke i bezbjednosne situacije na Afričkom kontinentu. Osnovni adut koji je članove ekspedicije izvukao iz različitih nezgodnih situacija je bio postojanje saveza Nesvrstanih, a jugoslovenski pasoš je otvarao različita vrata i omekšavao stavove lokalnih vlasti, pa su naši ispraćani uz pozdrave Titu. Takođe, Energoprojekt i druge jugoslovenske firme su izvodile radove širom Afrike, tako da se ekspedicija mogla obratiti za pomoć i našim ljudima stacioniranim u Africi.

Jugoslovenski listovi koji su imali ekskluzivno pravo objavljivanja članaka i fotografija su bili: Ilustrovana Politika, Novosti, Borba, Vijesnik, a mnogi drugi su to pravo otkupljivali, a glavni medij je bio TANJUG. To je bilo vrijeme kada su se informacije prenosile telefonskim putem ili teleksom, a fotografije su se slale avionskom poštom. KK ekspediciju su pratili i inostrani mediji Evrope, a naročitu pažnju su posvetili mediji zemalja kroz koje je ekspedicija prolazila. Neki zanimljiviji naslovi su bili: ’’Avantura 11 Jugoslovena’’, ’’Kroz pustinju i prašumu’’.

U režiji Branka Baletića, kroz kameru Bratislava Grbića, uz scenario Ginke Milinković i muziku Zorana Simjanovića, nastao je dokumentarni film ’’Ekspedicija Kragujevac – Kilimandžaro’’.

Veliki broj fotografija je načinio Mioljub Jelesijević, koje je Zastava kasnije koristila u svojim reklamnim kampanjama. U Tanzaniji je organizovano fotografisanje automobila uz poziranje manekenke Vini Kibuja koje su i za današnje pojmove svojevran primjer umjetničke fotografije.

KK ekspedicija je otvorila vrata tržišta sjeverne Afrike za Zastavu 101, ali i za FIAT 128 . Naročita histerija za kupovinu Fiata 128 je nastala u Egiptu gdje se ovaj model sklapao od dijelova iz Kragujevca sve do 2009, a i danas je taj automobil među omiljenima u Kairu.

Za samu Zastavu 101, ova ekspedicija je dokaz i svjedočenje o kvalitetu i izdržljivosti jugoslovenskog četvorotočkaša – preko 11.000 kilometara je prevaljeno, kroz bespuća uz minimum kvarova: zbog skokova sa pješčanih dina u pustinji pukao je jedan gibanj i dvije viljuške zadnjeg trapa, zbog prelijetanja suhih riječnih korita sa šiljatim kamenjem na obalama, jedan karter nije izdržao, a oštro trnje je na dionici nakon pustinje izazvalo veliki broj pucanja guma na relativno kratkom putu, ali nijedan kvar nije ozbiljno zaustavio ekspediciju.

Vješti automehaničari Zastave Nikolić i Barlov su tokom cijele ekspedicije vodili računa o dobrom stanju Stojadina uz krajnji zaključak da je Zastava 101 zaista, za svoje vrijeme, bio izdržljiv i pouzdan automobil. Preventiva koja je urađena na motoru, kada su temperature prešle 50 stepeni na pustinjskom suncu, izvađeni su termostati motora a ventilatori hladnjaka stavljeni u neprestani rad, što se pokazalo korisnim jer se ni jedan Stojadin nije pregrijao bez obzira na visoku turažu pod kojom su voženi po pijesku (ako brzina padne ispod 120 km/h, Zastave 101 su se znale ukopati u pijesak do patosa). Eksperimentalno su testirane posebne “pustinjske gume” iz Tigra – vrsta krampon gume sa povećanom izdržljivošću na jake udare i visoke temperature.

Ekspedicija je uspješno okončana planinarenjem i osvajenjam vrha Kilimandžara, Džilmans pointa na koji su stigli:

Branimir Perić Džo – vođa ekspedicije
Ginka Milinković – pomoćnik organizatora
Milan Rakočevic – organizator ekspedicije
Slobodan Nikolić i Miodrag Barlov – automehaničari iz Zastave
Joža Vlahović – novinar “Vijesnika” iz Zagreba
Bratislav Grbić – kamerman
Branko Baletić – televizijski reditelj
Dušan Sekulić – novinar “Ilustrovane politike”
Mioljub Jelesijević – fotoreporter
Bogdan Šekler – pisac knjige “Džambo Afriko” o ekspediciji Kragujevac – Kilimandžaro, zvanični ljekar ekspedicije, novinar “Večernjih novosti” i “Borbe”

Članovi ekspedicije su se vratili za Beograd avionom, zahvaljujući sponzorstvu Al-Italie.

Svih 5 Zastava 101 je u voznom stanju ukrcano na teretni brod u Tanzaniji i poslato za Atinu, gdje su ih ponovo preuzeli članovi ekspedicije i dovezli ih za Kragujevac. Jedan od KK Stojadina je bio izložen na sajmu automobila u Beogradu 1975. gdje su bili prisutni i svi članovi ekspedicije koje je publika pozdravila gromoglasnim aplauzom. Automobili su zatim razdijeljeni po filijalama Zastave gdje su dočekali kraj svog radnog vijeka. Međutim, prototip Zastave 101 iz 1969. je u nekom trenutku stilizovan kao Stojadin sa ekspedicije i kao takav se nalazi pod zaštitom države u hangaru u Kragujevcu. Neprovjerene informacije govore da je svih 5 motora iz KK Stojadina sačuvano u prostorijama nekadašnjeg Zastava sporta.