Masovni protesti u Italiji: “Korona virus ne postoji! Sve će nas vakcinisati i popisati, ubrizgat će nam nanočipove!”
U Italiji protiv “sanitarne diktature”, kako je zovu, na ulicama protestuju fašisti, “narandžasti prsluci”, i poneki nezaposleni. Nimalo ih nije umirila vladina odluka da u srijedu ukine gotovo sva ograničenja kretanja po Italiji.
Dopušta se prolaz iz oblasti u oblast, dopušta ulaz svim stanovnicima Schengenske zone, obavezu maski zadržava samo u zatvorenim prostorima, ali i dalje naređuje međusobnu distancu od jednog metra (dva ako se obavlja sportska aktivnost) i zabranu masovnog okupljanja.
Upravo nju provokativno krše manifestanti.
Logika njihovog protesta je jasna: “Koronavirus ne postoji, to je samo politička, ekonomska i socijalna shema, jer žele prodati Italiju Kini, tako što će nas vakcinisati i popisati”. Vakcina, naime, služi – uvjereni su – da im ubrizgaju svakome po nanočip kojim će ti isti ‘oni’ pratiti što građani čine, što kažu, kuda se kreću, čak će im time ograničiti slobodnu volju, natjerati ih da čine što ne bi nikada činili po svojoj slobodnoj volji.
Shema je užasna, nije čudno što su oni koji u nju vjeruju ogorčeni, pa i rabijatni. Naravno, shema je irealna (na primjer, kojom bi se baterijom ili alternativnim izvorom napajao mitski nanočip, kad ni običan već postojeći GSM ne može funkcionisati bez baterije, sada ipak vidljive golim okom, pa i s više od 20 metara?). Realan je, međutim, strah, a on urađa agresijom i u nižih sisara, i u gmazova, kako ne bi u čovjeka (koji nije bonobo pa da tenzije i konflikte rješava na ugodniji način)?
Protestanti podjednako racionalno znaju šta je nužno da se opasnost otkloni od Italije, pa su to i zahtijevali. Na primjer, povratak “italijanske lire” umjesto eura. Ukidanje vakcina, jer služe samo podjarmljivanju. Ukidanje zabrana okupljanja, jer su uvedene samo da bi onemogućile demokratske slobode.
Ti su proteti organizovani širom Italije, a naročito su burni bili u Milanu i Rimu, gdje bilo sukoba s policajcima i karabinijerima u punoj opremi.
U Rimu su ih organizovale dvije neofašističke organizacije.
Jedna je CasaPound i njezina aktualna emanacija “trobojne maske” (u bojama nacionalne zastave: zeleno-bijelo-crvene). “Trobojne maske” već nekoliko subota za redom manifestuju zahtijevajući realizaciju ustavnog prava na rad i na slobodu kretanja, protiv karantene.
Druga je “Marš na Rim”, tako nazvana po manifestaciji kojom su 1922. Mussolinijevi fašisti privoljeli kralja Vittorija Emanuelea III da njihovu Duceu preda vlast u državi s diktatorskim ovlastima. “Marš na Rim” je prvi italijanski politički pokret koji je nastao i organizovan virtualno, na ruskoj (!) društvenoj mreži Telegram. Prva njihova akcija bila je sistematsko razbijanje izolacije subotom: okupljanja u tijesnom kontaktu, bez maski.
Subotnji protesti su predstavljeni kao pokus prije premijere, najavljenih velikih demonstracija parlamentarne neofašističke stranke Braća Italije (Fratelli d’Italia), tako nazvane po prvom stihu talijanske državne himne.
Taktički cilj demonstranata bio je proboj Corsom do Palače Chigi i Montecitorija, naime do Predsjedništva Vlade, odnosno Zastupničkog doma. Vikali su: “Pustite nas proći, već smo četiri mjeseca bez plate!” Pokušali su i prevrnuti jedno od blindiranih vozila koje im je blokiralo prolaz s Mletačkog trga na rimski Corso.
Sedamdesetak prosvjednika je legitimirano i prijavljeno zbog kršenja propisa u svrhu suzbijanja zaraze covidom 19.
Skup u Milanu, na centralnom gradskom trgu pred Stolnicom, izazvao je oprečne reakcije. Manifestanti bez maski (iako su još obavezne u Lombardiji) i s rukama ispruženima visoko na fašistički pozdrav, naveli su gradonačelnika Beppea Salu da od milanskog prefekta zahtijeva prijavu protiv organizatorâ.
Kako popušta strah od zaraze, tako rastu jad i bijes zbog ekonomskih posljedica, koje su već porazne.
Ignazio Visco, guverner emisijske Banke Italije, predviđa da će ovogodišnji društveni brutoproizvod u Italiji biti manji od lanjskoga za 9-15 posto, da će javni dug enormno narasti, dok će najviše osiromašiti najsiromašniji Talijani. Obećana pomoć iz Evropske unije na dugom je štapu: niti je definitivno odlučena, niti će početi pristizati prije 2021. Do tad ko živ, ko mrtav.
To je savršena hranjiva podloga za nemire i nerede u kojima populistički suverenizam ne peca, nego grabi velikim mrežama.
Izvor: euractiv.jutarnji.hr
