Wari kultura: Netaknuta grobnica otkriva kraljevske tajne drevnog naroda u Peruu
Vijekovima prije nego što su Inke došli na vlast, Wari su vladali brdima Perua. Mnogi od njihovih gradova su opljačkani tokom vremena, ali jedna netaknuta grobnica dala je bogat uvid u život ove misteriozne civilizacije.
Prije više od hiljadu godina u današnjem Peruu, mjesto El Castillo de Huarmey bilo je među najsvetijim na zemlji – arheolog sa Univerziteta u Varšavi Miloš Girš bio je siguran u to. Mnogo ljudi je upozorilo Girša da će iskopavanje tamo biti teško te da će značiti gubljenje i vremena i novca. Pljačkaši su već prolazili kroz tunel prokopan kroz masivno brdo, tražeći drevne grobnice i blago. Smješteno na obali, četiri sata vožnje sjeverno od Lime, ono što je nekada bilo sveto mjesto sada je bilo puno tunela.
Gledajući ruševine, Girš je bio zadivljen komadićima tekstila i polomljene grnčarije koju je vidio na padinama. Pripadali su malo poznatoj peruanskoj civilizaciji Wari. Godine 2010. Girš je sa malim istraživačkim timom počeo da istražuje. Magnetometrom su slikali šta se nalazi ispod zemlje a snimali su i fotografije iz vazduha kamerom koja je letjela na zmaju. Snimci su otkrili nešto što su generacije pljačkaša grobova propustile: blijede obrise zatrpanih zidova koji su se protezali duž stjenovitog južnog ogranka.
Zajedno sa peruanskim arheologom Robertom Pimentelom Nitom, Girš i njegov tim su otpočeli kopanje. Ispostavilo se da je slab obris zapravo masivan lavirint kula i visokih zidova koji se prostiru preko cijelog južnog kraja lokacije. Nekada obojen u grimizno, prostrani kompleks izgledao je kao hram posvećen obožavanju predaka.
U jesen 2012. dok je tim kopao ispod sloja teških cigli trapezastog oblika, otkrili su neopljačkanu kraljevsku grobnicu. Unutra su bile sahranjene četiri Vari žene pripadnice elite — možda kraljice ili princeze — u pratnji čak 54 druge osobe plemenitog roda, šest ljudskih žrtava i više od hiljadu grobnih predmeta, sve najfinije izrade — od ogromnih zlatnih ukrasa za uši, srebrnih činija, i sjekire od bakra do izvrsno izrađenog tekstila i šarene keramike.
WARI
Oko sedmog vijeka nove ere, Vari su izašli na pozornicu doline Ayacucho u Peruu, uzdižući se na vrhunac mnogo prije Inka. Bili su vrsni inžinjeri koji su konstruisali akvadukte i sisteme kanala za navodnjavanje terasastih polja.
U blizini modernog grada Ayacucho, osnovali su veliku prijestonicu, danas poznatu kao Huari. U svom zenitu, Huari je brojao čak 40.000 ljudi – dvostruko više od tadašnje populacije Pariza. Iz ovog uporišta, Wari gospodari su mogli da šire svoje područje stotinama milja duž Anda i do obalnih pustinja, stvarajući ono što mnogi arheolozi nazivaju prvim carstvom u Andima u Južnoj Americi, koje je u jednom trenutku obuhvatalo skoro čitave peruanske Ande i obalu.
Istraživači su dugo bili zbunjeni oko toga kako su Wari izgradili i upravljali ovim ogromnim, neposlušnim carstvom. Za razliku od većine imperijalnih sila, Wari nisu imali pismo i nisu ostavili zabilježenu istoriju, ali bogata nalazišta u počela su da popunjavaju mnoge praznine.
Nakon što su Wari uspostavili čvrstu kontrolu nad regionom, novi vladar je izgradio palatu u podnožju El Castilla, i vremenom su on i njegovi nasljednici počeli da transformišu strmo brdo u visoki hram posvećen obožavanju predaka. Da bi se sahranili sa članovima kraljevske dinastije, plemići su ostavljali mjesta na vrhu za sopstvene mauzoleje. Kada su tamo iscrpili raspoloživi prostor, projektovali su još, sagradili su stepenaste terase niz padine El Castilla i ispunili ih pogrebnim kulama.
El Castillo je bio toliko važan za Wari plemstvo, objasnio je Girš, da su “angažovali sve raspoložive radnike”. Osušeni malter u mnogim novootkrivenim zidovima čuva otiske ljudskih ruku, od kojih su neke ostavila djeca od samo 11 godina. Kada se gradnja završila, vjerovatno negde između 900. i 1000. godine naše ere, ogromna grimizna nekropola nadvila se nad dolinom. Iako naseljen mrtvima, El Castillo je prenosio moćnu političku poruku živima. “Ako želite da utvrdite vlast nad zemljom”, rekao je arheolog Krištof Makovski, “u pejzaž moraju biti upisani vaši preci. To je dio andske logike.”
Grobnica
Netaknuta komora otkrivena 2013. godine ležala je duž zapadnih padina nekropole. Wari graditelji su isklesali podzemnu komoru koja je postala carska grobnica. Skoro svi pokojnici sahranjeni u komori su bile žene i djevojke koje su vjerovatno umrle u roku od nekoliko mjeseci, najvjerovatnije prirodnom smrću. Činilo se da su četiri od njih bile višeg ranga od ostalih.
Wari su se prema ovim četirima plemkinjama u odnosili sa velikim poštovanjem. Obukli su ih u skupe tkane tunike i šalove, ofarbali im lica svetim crvenim pigmentom i ukrasili ih skupocjenim nakitom, od zlatnih naušnica do delikatnih ogrlica od kristalnih perli. Njihova tijela su bila postavljena u savijeni položaj, kakav su praktikovali Wari, a zatim umotana u veliku tkaninu.
Bogati darovi su bili smješteni u male odaje, uključujući tekstil vrijedniji od zlata; čvorove užadi koji su poznati kao khipus (kuipus), koji se koriste za praćenje carske robe; i dijelovi tijela andskog kondora, ptice blisko povezane sa aristokratijom.
Čini se da je društveni rang bio važan u smrti koliko i u životu. Najviše rangirane žene bile su smještene u tri privatne bočne odaje u grobnici. Najvažnija od svih, žena od oko 60 godina, ležala je okružena luksuzom, od više parova ukrasa za uši do bronzane svečane sjekire i srebrnog pehara. Možda su najvrijedniji bili alati za tkanje izrađeni od zlata. Wari žene su bile odlične tkalje, proizvodile su tkaninu nalik tapiseriji sa većim brojem prediva od čuvenih flamanskih i holandskih iz 16. vijeka.
Ostaci Huarmey Kraljice, kako je nazvana, otkrivaju detalje o životu jedne elitne žene u kulturi Wari. Pažljivo ispitivanje njenog skeleta otkrilo je da je većinu vremena provodila sjedeći, iako je intenzivno koristila gornji dio tijela — vjerovatno tokom tkanja. Pored toga, nedostajali su joj neki zubi – vjerovatno zbog karijesa koji dolazi sa redovnim pijenjem čiče, zašećerenog alkoholnog pića na bazi kukuruza koje je samo elita smjela da pije.
Dalje, u velikom zajedničkom prostoru, niže rangirane plemkinje sahranjene su uz zid. Skoro pored svake, uz nekoliko izuzetaka, nalazila se kutija veličine i oblika otprilike one za cipele. Napravljena od isječenih štapova, sadržala je alate za tkanje.
Sve plemkinje sahranjene u El Castillu bile su posvećene ovoj umjetnosti.
Istraživači danas i dalje nisu sigurni zašto je Carstvo Wari propalo. Možda je to bilo zbog suše, možda su se asimilirali sa osvajačima. Wari su u svakom slučaju ostavili naslijeđe koje je promijenilo istoriju. Stvorili su u Andima nešto što nikada nije potpuno nestalo: ideju o carstvu. Četiri stotine godina kasnije, oslanjajući se na njihove temelje, Inke su nastavile tamo gdje su stali Wari.
Izvor: hr.sott.net/pozitivno.ba