Novi svijet, novi početak: Kako je stvoren AFRICATOWN, izolovana zajednica oslobođenih robova
Transatlantska trgovina robljem, koja je započela u šesnaestom a završila debelo u devetnaestom vijeku, ispisala je jedno od najcrnjih poglavlja čitave ljudske istorije
O broju robova koji su iz centralne i zapadne Afrike putem Atlantskog okeana prevezeni u Novi svijet najbolje svjedoči sljedeći podatak: do kraja osamnaestog vijeka, Afrikanci su postali najbrojnije imigrantsko stanovništvo Sjeverne i Južne Amerike. Život im je, kao svojini bijelog čovjeka, bio bijedan i kratak: od jutra do mraka, radili su na plantažama kafe, duhana, kakaoa, pamuka i šećera, na rižinim poljima ili u rudnicima srebra i zlata, poticani na produktivnost fijukom biča. Oni za nijansu sretniji postali su sluge u raskošnim kućama svojih okrutnih gospodara. Za žene, to “namještenje” često je uključivalo sve oblike seksualnog zlostavljanja. Prema procjenama istoričara, i to vrlo konzervativnim, ovom rutom prevezeno je oko dvanaest miliona ljudi. Stopa smrtnosti na tim putovanjima bila je astronomska, pa milioni njih nikada nisu ni stigli na odredište.
Posljednji brod koji je afričke robove dopremio u Ameriku bila je škuna “Clotilde”. U jesen 1859. godine, više od pola vijeka nakon što su Sjedinjene Američke Države zabranile uvoz robova, 26-metarski jedrenjak pristao je u Mobile Bayu u Alabami, ilegalno iskrcavši više od stotinu crnih ljudi. Obavivši zadatak, kapetan William Foster je, u strahu od saveznih vlasti, zapalio i potopio brod. Najveći broj robova s “Clotilde” prešao je u vlasništvo Timothyja Meahera, vlasnika jedne od najvećih plantaža pamuka u državi.
Zanimljivo je da su na području Alabame ostali i nakon ukidanja ropstva 1863. godine, zajedno s potomcima. Naime, htjeli su se vratiti u Afriku, no nisu imali sredstava za šest sedmica dugačko putovanje. Egzistencija im je i dalje bila bijedna – nisu imali druge nego nastaviti raditi na zemlji. Na inicijativu Cudjoea Kazoole Lewisa (1841. – 1935.), najstarijeg putnika s “Clotilde” i čovjeka koji je u domovini imao status poglavice (na slici!), objedinili su zarade i kupili zemlju na sjeveru Mobilea, okruženu gustom šumom i ispresijecanu dubokim močvarama. Ondje su, izolovani od ostatka svijeta i zaštićeni, osnovali životnu i radnu zajednicu koju su, slaveći svoje korijene, nazvali Africatown. Imala je crkvu, školu i groblje, a njeni stanovnici gotovo da je nikada nisu napuštali. Ova zajednica, u kojoj se komuniciralo jezikom Joruba, još uvijek postoji.
Uprkos teškoćama koje su ga veći dio života šibale, Lewis je dočekao duboku starost od devedeset četiri godine. Nadživio je suprugu i njihovo šestero djece, a zadnje godine posvetio je saradnji s književnicima i istoričarima, pričajući im potresne životne priče svojih saputnika. Charlotte Osgood Mason, bogata nasljednica koja je finansijski pomagala brojnim Afroamerikancima, zbrinula je i Lewisa u jesen njegova života.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba
