UBIO JE 28.000 LJUDI, A U ZATVORU NIJE PROVEO NI DANA: Ovo je priča o jednom od najgorih ubica u istoriji
Ivan Demjanjuk bio je sasvim običan muškarac iz komšiluka – ili su bar tako mislili njegovi prijatelji i porodica – sve dok njegova najveća i najmračnija tajna nije izašla na vidjelo.
Sa porodicom je mirno živio u jednom predgrađu u američkoj državi Ohajo, radio kao automehaničar i gledao svoja posla sve dok ga grupa ljudi koji su preživjeli holokaust nije identifikovala kao jednog od najstrašnijih čuvara u logoru Treblinka, toliko okrutnog da je zaradio nadimak Ivan Grozni. O njemu je snimljena najnovija Netflixova true crime serija “Devil Next Door”, čijih je pet nastavaka na ovom servisu dostupno od 4. novembra ove godine.
Demjanjuk je bio optužen za zločine protiv čovječnosti koji su uključivali mučenje i ubistva ljudi (pretežno Jevreja) u logoru. Svjedoci su, kako prenosi Lad Bible, naveli da je ismijavao i mučio logoraše prije nego što bi ih poslao u gasnu komoru.
Navodno bi logorašima odsijecao uši, bičevao ih, a neke je čak i probadao mačem.
Sudili su mu u Izraelu i Njemačkoj, a na oba suda je proglašen krivim. Nijemci su ga proglasili krivim za učestvovanje u ubistvu čak 27.900 ljudi.
Ovo je suđenje, tokom osamdesetih, privuklo veliku pažnju javnosti, a neki su ga prozivali “suđenjem vijeka”. Demjanjuk je neprestano tvrdio da je nevin.
U Izraelu je bio osuđen na smrt vješanjem, ali ta kazna nikad nije izvršena jer je postojala sumnja u to da li je on zaista bio Ivan Grozni. Presudu je poništio Vrhovni sud u Izraelu na osnovu svjedočenja 37 bivših čuvara iz Treblinke koji su tvrdili da je Ivan Grozni bio stanoviti Ivan Marchenko. Sud je i dalje vjerovao da je Demjanjuk služio nacistima, vjerovatno kao čuvar u drugim logorima, ali nisu pokretali novo suđenje zbog zakona koji zabranjuje da se nekom dva puta sudi na račun istih zločina.
Godine 1993. pušten je da se vrati u Ameriku, gdje je 1998. ponovo dobio državljanstvo. Nijemci su 2009. ponovo pokrenuli optužnicu, te je 2011. osuđen na pet godina zatvora, ali nakon žalbe višem sudu bio je oslobođen. Umro je kao slobodan čovjek u staračkom domu u gradu Bad Fajlnbah u Njemačkoj.
Izvor:bhdijaspora.net
