7 misteriozno nestalih knjiga koje su mogle da promjene cjelokupnu istoriju

Veliki dio znanja koje je čovječanstvo čuvalo vijekovima je izgubljeno bez traga. Velikani ljudske rase su svoja dostignuća i značajne misli ili čuvali i ponijeli sa sobom u smrt, možda zapisali pa ih je neko u jeku revolucije ili rata spalio, a možda ih negdje jako dobro sakrili.

Očigledno, nikada nećemo saznati koja su sva odlična štiva izgubljena kroz vrijeme, ali o nekima se ponešto i zna, iako su činjenice koje okružuju njihov nestanak, malo je reći, poražavajuće.

Jevanđelje po Evi, nepoznat autor

To je, kako se smatra, najseksualnija i najperverznija apokrifna knjiga. Jasno je i zašto nije preživjela – crkva je imala štošta da kaže o njoj i da zabrani koncepte kao što su “slobodna ljubav”, “coitus interruptus” i gutanje sjemene tečnosti u ritualnom činu, a sve to je lijepo objašnjeno u ovoj sjajnoj erotskoj knjizi.

Ova knjiga je bila toliko opasna jer je dovodila u pitanje 2.000 godina star celibat i “čistotu” koju propovijeda hrišćanstvo. Nikada je nismo pročitali jer su je crkveni vjerodostojnici poput Epifanija izbacili iz prometa sa željom da spriječe cijeli svijet da se seksa bez grešnih misli i proguta malo sjemene tečnosti. I što je najgore, izvukao se.

O stvaranju sfere, Arhimed

Pretpostavlja se da se radi o knjizi u kojoj je objašnjeno stvaranje čuda iz antičke Grčke – planetarijuma, astronomskih satova i svega onoga što su napravili da sebi olakšaju život.

Žao nam je što je nema više jer opisuje Antikitera mehanizam, antički mehanički kalkulator izumljen oko 100. godine prije n.e. koji se nikada više nije pojavio u uređajima sve do nekih 1000 godina kasnije. U njoj se mogao naći plan o stvaranju ovakvog uređaja, tako da smo ga mogli sami napraviti u garaži, a možda i mašinu za putovanje kroz vrijeme. Ma čak i da svih tih planova nema u njoj, sama činjenica da je tu knjigu napisao Leonardo da Vinci antike, tjera jezu niz kičmu. Čak su i najmoderniji standardi blijedi u odnosu na grčko poimanje mehanike, i zamislimo samo šta je on sve tu zapisao.

Sve što je ostalo od primjeraka je negdje zakopano ili više ne postoji jer su Rimljani voljeli da pale knjige, pogotovo one neprocjenjive iz Aleksandrijske biblioteke.

Rijetke knjige iz Kuće mudrosti (Bait al-Hikma)

U Velikoj biblioteci u Bagdadu, tadašnjoj Kongresnoj biblioteci, krile su se najrjeđe knjige (one koje nisu do tada već uništene) sa tri kontinenta. Bila je intelektualni centar za vrijeme islamskog Zlatnog doba (oko 750-1258).

Tu su Persijanci voljeli da sklone svoja dostignuća iz nauke, medicine, astronomije i tehnologije, ali i sve ono što su poharali negdje usput. Zbog svega toga su oni bili najveće face kroz vijekove.

Sam katalog je bio neprocjenjiv a biblioteka je bila nalik univerzitetu u koju su svi ulazili da bi nešto naučili. U njoj su napisana i sakrivena najveća dostignuća ikada, a za veliki dio njih naše jadno čovječanstvo nikada neće čuti.

Ko zna dokle bismo dogurali da smo bili samo malo pažljiviji. Mi u stvari kaskamo za starim svijetom, ništa veliko mi nismo uradili.

Pretpostavlja se da su Rimljani imali u svojim baštama biljku koja je bila najbolje sredstvo zaštite od trudnoće, ali su je istrijebili.

A za sve su krivi Mongoli. Sve što su zatekli u gradu kada su ga zauzeli 1258. bacili su u Tigris. Oni koji su preživjeli pričali su da je rijeka bila crna od mastila pa, skoro godinu dana.

Ostatak Epskog ciklusa, razni autori

To je ostatak epske sage o Troji gdje su i “Ilijada” i “Odiseja”. Cijela ova spektakularna saga ima zapravo osam dijelova, a Homer je potpisao navedena dva. Ciklus govori o kompletnoj Odisejevoj avanturi za koju Aristotel u svojoj “Poetici” kaže da su Homerova opisivanja samo isječci i najzanimljiviji dijelovi.

Nevjerovatan je uticaj ovih priča na književnost i muziku, pozorište, film, ples, ljude … Čak je “Ilijada” možda i najpoznatija nereligijska priča na svijetu (ako nauka ne dokaže da je Zevs zaista na Olimpu), a mi znamo samo jedan smiješni djelić.

Hermokrat, Platon

Prva dva djela Platonove trilogije su bila “Kritija” i “Timaj” za koje se sumnja da su transkripti najvećih mislilaca. Ako je “Hermokrat” imalo blizu prva dva djela savršene trilogije, onda se u njemu spominju koncepti kao što su molekuli ili zlatni presjek, i ova knjiga bi sigurno uticala na potonje mislioce. Pošto se druga knjiga završava nekako “nedovršeno”, u pola rečenice, očekuje se da treća, izgubljena, pokrije sudbinu Atlantide koja se, inače, dosta spominje u prve dvije.

Sada niko više nema ni najmanju predstavu gdje bi knjiga mogla biti. Čak se spekuliše da je Platon nikada nije ni završio.

Ab urbe condita libri (O stvaranju grada), Tit Livije

Detaljna istorija Rima od trojanskih predaka do vladavine cezara Avgusta 800 godina kasnije, što dalje implicira da je tu zapisano sve što nije nigdje drugdje. Knjiga ima tačno 142 toma i svi koji su je ikada dodirnuli i bacili radoznali pogled na nju slažu se da je spektakularna. Kada je Zapadno Rimsko carstvo palo, Livijevo djelo je jedino ostalo da posvjedoči o svemu što se tu dešavalo. Sada nema ni njega.

Zamislite da nađete nešto nalik “Egipatskoj arhitekturi” i riješite misteriju kako su izgrađene piramide. E, ova knjiga bi napravila sličnu stvar. Cijela istorija Rima iz tog perioda bi bila razriješena.

Samo jedan dio Livijevih istorijskih studija je pomogao Italiji da stvori ono što danas zovemo renesansom, a sva njegova poznata djela i sada su dostojna divljenja.

Evropi je bilo potrebno 1.000 godina da shvati da će joj stare knjige biti potrebne nakon pada Rima, pa kad su Italijani počeli da prebiraju po pepelu i starim kovčezima, našli su 35 knjiga iz ove serije. I čitava istorija Starog Rima bazirana je na ovim podacima.

Knjiga o ratovima

Izgubljena knjiga navodno govori o ratovima Mojsija, Isusa Navina i Izraelaca koji su hodili Svetom zemljom. Da je preživjela, bila bi jednako značajna koliko i Biblija danas jer se sšpekuliše da prenosi Božije riječi (posredno ili neposredno).

Izvor: webtribune.rs/pozitivno.ba