Potomci i nasljednici Josipa Broza Tita

Četiri decenije poslije njegove smrti, sve za šta se borio Josip Broz Tito ili se potpuno raspalo ili je do krajnosti problematizovano.

Iz perspektive hiljada mrtvačkih sanduka, masovnih grobnica, razrušenih gradova, izgubljenih godina i uništenih života, slika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, maršala u bijelom odijelu i zbratimljenih naroda, izgleda kao totalno promašena stvar. Da kojim slučajem ima mogućnost da se vrati na ovaj svijet, Broz bi zbog toga sasvim sigurno poželio da ga momentalno vrate u Kuću cvijeća: suočen s činjenicom da je čitava jedna zemlja, čitav jedan svijet uništen zahvaljujući idiotluku i psihozama njegovih političkih nasljednika, teško da bi mogao da donese drugačiju odluku.

No, za razliku od Titovih političkih nasljednika, oni biološki i porodični pokazali su se u najboljem mogućem svjetlu. I toliko godina poslije smrti svog supruga, oca, djeda i pradjeda, porodica Broz ne može se okvalifikovati nikako drugačije nego kao – normalna. To dostignuće (prilično veliko ako se imaju u vidu okolnosti u kojima je ta porodica nastajala i opstajala) čini se još većim ako se Brozovi uporede s porodicama drugih viđenijih pokojnika na ovim prostorima.

Osim leševa i uništenja, iza Titovih političkih nasljednika ostajali su sinovi na potjernicama, supruge u izgnanstvu, računi u Švicarskoj, vile na skupim lokacijama, rodbina u upravnim odborima, naslovne stranice u tabloidima.
Iza Tita, ostale su supruge, djeca i unuci koji su sasvim u skladu s mjestom na kojem žive – neko ovakav, neko onakav, neko malo “na svoju ruku”, ali u prosjeku nimalo različiti od “običnog svijeta” koji ih okružuje, a koji nosi manje zvučna prezimena.

Izvor: titomanija.com.ba