Kad je Haris Brkić PLJUNUO Acu Petrovića (VIDEO)

Dana 8. januara 1998. u “Pioniru” je igran euroligaški meč između Partizana i Cibone.

Bio je to prvi duel dva evropska velikana poslije raspada Jugoslavije, a zbog načina na koji se ta zemlja raspala meč je imao i dodatnu tenziju. “Pionir” je bio krcat, “Grobari” su napravili “paklenu” dobrodošlicu za goste, ali Cibose to nije poremetilo. Uspjeli su predvođeni Veljkom Mršićem i Gordanom Giričekom da trijumfuju sa 78:70, ali se duel osim po prvoj poslijeratnoj pobjedi Cibone nad Partizanom, pamti i po jednom duelu koji se dogodio sredinom drugog poluvremena …

Od kako su žrijebane grupe za Euroligašku sezonu 1997/98, 8. januar 1998. godine je zaokružen kod svih ljubitelja košarke u Srbiji i Hrvatskoj. Tog dana je Cibona prvi put poslije krvavog rata koji je bio najtužniji dio raspada jedne zemlje gostovala Partizanu, a interesovanje za taj duel je bilo nevjerovatno.

U Srbiji se tih godina živjelo dosta teško, standard je bio nizak, ali to nije spriječilo najvjernije navijače Partizana da kod tapkaroša, iako je cijena ulaznice u zvaničnoj prodaji bila 6 DM, za to vrijedno parče papira izdvoje i do 100 njemačkih maraka.

Za goste je spremljen “pakao”, zviždani su i vrijeđani od prvog trenutka, uz skandiranja koja će tih godina nažalost biti sastavni dio svakog duela srpskih i hrvatskih klubova. Posebno se na meti “Grobara” našao tadašnji trener Cibone Aleksandar Aca Petrović, popularni “Aca trica”, kome su navijači Partizana naizmjenično skandirali “Aco Srbine” i “Aco pederu”. Petrovića to uopšte nije poremetilo, šta više, sva ta skandiranja je primao sa osmijehom, svjestan činjenice da dokle god je pažnja navijača usmjerena ka njemu to će manje biti vrijeđani njegovi igrači na terenu, čime će bar malo skinuti veliki pritisak sa njihovih leđa.

Od starta susreta gosti su poveli i prednost nisu ispuštali gotovo tokom cijelog meča. To je unijelo dodatnu nervozu na tribinama, ali i među domaćim igračima na terenu, što se najbolje vidjelo sredinom drugog poluvremena. Bili su “crno-beli” u zaostatku kada je legendarni Haris Brkić krenuo u prodor, ali mu je lopta iskliznula sa ruke i izašla van terena. Pošto je lopta u aut izašla kod klupe gostiju, Aca Petrović je to iskoristio da nešto dobaci tadašnjoj velikoj nadi srpske košarke. Brkića je to očigledno isprovociralo poslije izgubljene lopte i u trenucima kada je njegov tim bio u zaostatku, pa se dok se vraćao na svoju polovinu terena odjednom okrenuo i pljunuo ka licu legendarnog igrača i trenera.

To su primijetile i sudije, koje su Harisu odmah dodijelile tehničku, a Aca Petrović je za to vrijeme prišao do svoje klupe, uzeo peškir i potpuno hladan, kroz osmijeh, se obrisao, svjestan da je uspio u svojoj namjeri da isprovocira jednog od najboljih igrača Partizana.

Mnogo godina kasnije, poslije tragičnog stradanja Harisa Brkića, negova majka Radmila podsjetila se za srpske medije incidenta svog sina sa Acom Petrovićem, kada je i otkrila da razlog za Harisovu nesportsku reakciju nikada nije saznala: “Jako sam se iznenadila, i nikada nisam saznala zašto je pljunuo Acu Petrovića, trenera. Prošao je pored njega i pljunuo ga. Pitam ga kako te nije sramota, šta je bilo? ‘Pusti Boga ti, da ne pričamo.’ Kasnije sam tek čula, koliko je tačno ne znam – ovaj mu je svašta govorio, dobro je Haris igrao, želio je Petrović da ga isprovocira. Spominjao je familiju ili koga već, tako da je njemu pukao film. To je valjda bio jedini način da reaguje.” – rekla je tada Radmila Brkić.

Cibona je na kraju trijumfovala u meču koji je bio “više od sporta”, pa su gosti zadovoljniji napustili “Pionir”. Susret dva bivša evropska prvaka dugo će se pamtiti po euforiji koju je izazvao, po prvoj pobjedi Cibone protiv Partizana poslije raspada Jugoslavije, ali i po Brkićevom pljuvanju Ace Petrovića.

Izvor: sportskasecanja.com