ZATAŠKANI GENOCID: U otvorenom lovu na ljude plaćali su za uši i glave ubijenih

Narod Selk’nam sa područja Argentine i Čilea posljednje je domorodačko pleme koje su susreli zapadnjaci

Selk’nam ljudi, još poznati kao narod Ona ili Onawo, živjeli su u Patagonijskoj regiji južne Argentine i Čilea, uključujući i ostrva Ognjene zemlje odakle potiču. Oni su bili posljednje pleme koje je došlo u dodir sa zapadnjacima. Onasi su bili nomadski narod koji je živio od lova na gvanko i ptice, dok su žene sakupljale bobice i druge potrepštine. Spadaju u grupu noga-Indijanaca, koji su bili organizovani po malenim bandama čija je kultura počivala, a preživljavanje zavisilo od životinje gvanak (predak ljame i alapake), od koje su dobijali meso i krzno.

Specifična kultura i običaji

Cijela zemlja Onasa bila je podijeljena na 39 različitih dijelova, koji su pripadali nomadskim bandama u sastavu od 40 do 120 osoba. Eksploatacija susjedne teritorije često je rezultovala krvavim sukobima. Kao nomadi, Onasi nisu imali stalna naselja, već su porodice putovale od mjesta do mjesta, zadržavajući se na jednom području određeno vrijeme, obično po nekoliko dana gradivši drvene kolibe.

Uz izuzetak egzogamije bande i zabranu braka krvnih srodnika, Onasi nisu imali drugih prepreka slobodnog izbora bračnog partnera. Nakon probnog matrilokalnog boravišta porodice, gotovo bez izuzetka, odlazilo se na stalno stanište muževe bande. Kod njih je većinom bila uspostavljena bračna monogamija, a tek poneki stariji muškarac bi imao više supruga, no samo kako bi o njima brinuo.

Nisu bili ‘divljaci’

Dob za ženidbu muškarca bila je 20. godina, dok su se djevojke udavale između 15. i 19 godina. Prije ženidbe muškaraci su se podvrgavali inicijacijskom obredu kloketen, a djevojka je  prije nego pristane na brak morala dobiti svoju prvu menstruaciju. Rastava je bila rijetka, no postojalo je i takvih slučajeva. Onasi su vjerovali u jednog boga, vrhovno biće Temakuel koji postoji oduvijek, održava svijet i svemir te je stvorio prvog čovjeka, Kenosa.

Onasi su naseljavali Ognjenu zemlju hiljadama godina a koja je dobila ime po dimu koju su zapadnjaci uočili sa svojih brodova, a u doba dolaska Evropljana bilo ih je oko 4000. No, taj dolazak 1880-ih označavao je i njihovu skoru propast – njihov se broj sveo na svega nekoliko stotina duša koje su živjele u teškom siromaštvu.

Osim smrtonosne epidemije boginja koju su sa sobom donijeli zapadnjaci a koja je desetkovala brojna južnoamerička plemena, bili su podložni i na sve viruse s kojima se ranije nisu susreli, a donijeli su ih bijeli ljudi.

Krvavi genocid

Ipak, ni to nije bilo sve – okrutnost doseljenika tog doba bila je nemjerljiva. Julius Popper, argentinski inžinjer i istraživač italijanskog porijekla poznat je kao moderni osvajač Ognjene zemlje ali i kao zločinac i pokretač okrutnog genocida domorodaca. Naime, Popper je u Patagoniji zemlju i dominaciju sticao osnivanjem privatne vojske, a vodio je i lokalne kopače zlata.

Uz pomoć čileanskog generala Manuela Señoreta i argentinskog oficira Ramóna Liste, Popper je proveo sistemski genocid. Dok su vojnici ubijali u otvorenom sukobu, Popper je bio još zlokobniji – raspisujući otvoren lov na ljude i plaćajući svakome ko ih ubije za njihove glave i uši, sve kako bi oslobodio zemlju koju su nastanjivali, na koju je želio smjestiti rudare i poljoprivrednike.

Godine 1890. u potrazi za alternativnim rješenjima, nasuprot ubistvima koja su za vrijeme genocida nad Selknamima počinili rančeri i tragači za zlatom, čileanska je vlada poslala italijanske misionare iz reda salezijanaca. Dala im je ostrvo na 20-godišnju koncesiju za obrazovanje,  i prilagodbu domorodaca. Selkname koji su preživjeli genocid vlasti su deportovale na ostrvo. Uspostavljene su dvije misije radi spašavanja preostalih Selk’nama. Misije su trebale pružiti domorodcima dom i hranu, ali su bile prisiljene na zatvaranje zbog premalo preostalih Selk’nama. Alejandro Cañas je 1896. godine procijenio njihovu populaciju na 3000 pripadnika (Selk’nama). Martín Gusinde pisao je da je 1919. preživjelo samo 279 Selk’nama a salezijanac Lorenzo Massa izbrojao je 1945. godine tek njih 25.

Zadnja osoba koja je bila čistokrvna Ona-Selk’nám je Ángela Loij, koja je umrla u maju 1974. godine.

Izvor: express.24sata.hr/pozitivno.ba