O čemu su Che Guevara i Tito razgovarali na tajnom sastanku 1959. (VIDEO)

Ernesto Gevara de la Serna, poznatiji kao Che Gevara ili samo Che je bio je marksistički revolucionar, kubanski gerilski vođa i teoretičar, ljekar, diplomata i pisac.

Gevara je predstavljao jednu od ključnih ličnosti u revoluciji Fidela Kastra na Kubi (1956—1959), kao član pokreta “26. juli”. Nakon pobjede revolucije, nekoliko godina je bio aktivan u promociji revolucije društva, putujući po svijetu kao diplomata Kube, a zatim se lično angažovao u pokretima za oslobođenje od diktatorskih režima putem gerilske borbe, najprije u Kongu, za vrijeme vladavine Moiza Čombea, a potom u Boliviji.

U Boliviji, spregom Američke obaveštajne agencije i bolivijske vojske, Gevara je najprije uhvaćen, a odmah sutradan 9. oktobra 1967. i ubijen. Njegov lik, kao borca za oslobođenje i žrtve imperijalizma, i danas, nekoliko decenija poslije njegove smrti, predstavlja jedan od glavnih simbola i ikona društvene i političke revolucije širom svijeta.

Kao strog vojskovođa, potpuno posvećen svom revolucionarnom cilju sa ogromnim moralnim autoritetom nad svojim trupama, on je ostao kontroverzna ličnost od velike istorijske važnosti.

Časopis “Time” proglasio je Gevaru jednom od 20 najvećih svjetskih ikona i heroja u okviru 100 najuticajnijih ljudi svijeta 20. vijeka, a čuvenu fotografiju Gevare, koju je načinio Alberto “Korda” Dijaz, Akademija umjetnosti u Merilendu proglasila je “najpoznatijom fotografijom na svijetu i simbolom dvadesetog vijeka”.

Che Guevara je predvodio i posjetu kubanske privredne delegacije Rijeci 19. avgusta 1959. godine. Naravno, to ime jugoslovenskoj javnosti tada nije značilo ama baš ništa, i posjeta Kubanaca novinarski je popraćena tek protokolarno, zasluživši samo kratku agencijsku vijest u novinama. Za ilustraciju, posjeta etiopijskog lidera, nesvrstanog Haile Selassija, Jugoslaviji u isto je vrijeme punila po dvije-tri stranice dnevnih novina.

Međutim, danas, u vremenu kada Che Guevarin lik sa beretkom na crvenoj pozadini krasi majicu svakog drugog “anti fa” klinca, posjeta latinoameričkog revolucionara Rijeci poprima dimenziju urbane legende.

Za to je većim dijelom zaslužna fotografija poznatog riječkog fotoreportera Petra Čuče Grabovca koji je uhvatio Che Guevaru i ekipu u bezbrižnoj šetnji riječkim Korzom.

Jugoslavija je bila jedina evropska zemlja koju je posjetila kubanska delegacija i vjerovatno smo im bili zanimljivi kao jedina nesvrstana komunistička zemlja s modelom samoupravljanja koja se uspješno oduprla sovjetskom pritisku. Prije nas bili su u Egiptu, Indiji, Burmi, Japanu, Indoneziji, Šri Lanki i Pakistanu. Havana je bila oslobođena u decembru 1958. godine i revolucija je bila relativno svježa.

Tih avgustovskih dana 1959. Che je na Brionima održao i tajni sastanak sa jugoslovenskim rukovodstvom na čelu sa predsjednikom Titom.

Zanimljivi su neki dijelovi razgovora koji je kako je u protokolu zabilježeno trajao preko sat vremena.

“Mi smo doputovali u Jugoslaviju”, rekao je šef delegacije Guevara “da vidimo vaše iskustvo i da ga naučimo na najbolji mogući način. Ovdje smo došli samo da Vas pozdravimo, a ne da diskutujemo.

Tito: “Ali nas mnogo interesuju vaša borba i iskustvo, naročito vaše sadašnje iskustvo.”

Guevara: “Kubanska vlada ima ovlašćenja i po ustavu i od kongresa. Mi smo promijenili ustav i na osnovu ove promjene možemo se obavezati da ćemo naknadu (za eksproprijaciju zemljišta američkim preduzećima op. a.) isplatiti u roku od 20 godina. Amerikanci se pozivaju na stari ustav. Pitali smo Amerikance kakva je razlika između Kube i Japana, gdje je prilikom sprovođenja agrarne reforme usvojeno da se naknada izvrši u roku od 20 godina, uz 2-3 % interesa.

Tito: “Situacija je ipak drukčija. Kuba je blizu Amerike i ono što se u njoj događa može uticati i na druge okolne države. U tom dijelu svijeta Kuba postaje primjer i Amerikanci se zato boje da u njihovom susjedstvu ne dođe do poremećaja.”

Guevara: “Kad je Fidel Kastro dobio odlikovanje od Alžiraca, rekao je da su dvije stvari tada bile važne za njega: jedna – da je dobio odlikovanje od Alžiraca, a druga – da ga je istog dana napao magazin “Time”.

Tito: “Da, “Time” se uvijek prvi javi na strani reakcije.”

Guevara: “Eventualni desant na Kubu može doći samo iz SAD. Ali, mi se ne bojimo ovakvih akcija, jer imamo jedinstvo u zemlji, naročito među seljacima.”

Tito: “To je vrlo važno. Ako vam bude potrebna pomoć i podrška u Ujedinjenim nacijama, vi možete na nju računati. Mi ćemo vas svakako podržati, kao što podržavamo sve narode koji se bore za svoju nezavisnost.”

Guevara: “Ambasade smo imali svuda gdje se dobro živjelo. Ja se izvinjavam za odnose naše vlade prema Jugoslaviji. Malo je teško to objasniti, ali je postojao izvjestan strah od Jugoslavije kao socijalističke zemlje.”

Tito: “… bolje reći kao komunističke!”

Guevara: “Mi smo zainteresovani da pošaljeno izvjestan broj ljudi koji bi se školovali u Jugoslaviji. Samo, mislim da je u pitanju jezik, jer naši seljaci jedva znaju da čitaju i pišu.”

Tito: “U našim školama školuju se Sudanci, Indonežani i dr.”

Članovi kubanske Misije dobre volje oprostili su se zatim s drugom Predsjednikom i zahvalili mu što im je omogućio da provedu s njim u razgovoru preko sat vremena.

Izvor: novi.ba