Djed je čuvao svoju “Zastavu” kao oči u glavi: Kada je skinuo ceradu, nije mogao da vjeruje šta vidi!
Čuvena urbana legenda na koju ćemo vas podsjetiti datira s početka 70-ih godina prošlog vijeka … Riječ je o penzioneru i njegovoj “zastavi” 1.300
Ovaj automobil koji se proizvodio u kragujevačkoj “Zastavi”, poznatiji kao ‘tristać’, bio je pravi mezimac penzionera Rodoljuba Ž. iz Beograda. Čuvao ga je, pazio i održavao kao, pa kao da je član njegove porodice! Znate taj osjećaj.
Iako je mezimca pazario ’68., direktno iz fabrike, i nakon nekoliko godina intenzivnog korištenja izgledao je kao da je iz postrojenja izletio prije par mjeseci.
Koristio ga je, ali bez pretjerivanja. Kada god je mogao da ide negdje pješaka to je i činio … Volio je da zajedno sa svojom suprugom u njemu odlazi na važne kulturne događaje u gradu, porodične proslave i na bliža putovanja.
Ono što je svima privlačilo pažnju jeste trenutak kada bi Rodoljub sa dolaskom prvog snijega pokrivao svog ljubimca četvorotočkaša ceradom i ostavljao ga tako na parkingu ispred svoje zgrade da stoji sve do proljeća, odnosno prvog sunca i toplijeg dana. Time je sprečavao propadanje lima i karoserije, s čime se teško mirio. Tih 70-ih gradom je jezdila Narodna milicija, baš u modelu kakav je imao i Rodoljub. Bio je to zapravo još jedan razlog zbog kojeg je penzioner bio ponosan na svoj automobil.
Eh, ali ko bi rekao da će u jednom trenutku to postati pravi problem!
Naime, decembra mjeseca 1972. godine, u toku jedne noći grupa razbojnika obila je i ukrala policijski automobil ‘tristać’ koji je bio potpuno isti kao Rodoljubov s tim što je na njemu sa strane pisalo milicija i imao je rotaciono svjetlo na krovu.
Jedan od kradljivaca živio je u blizini Rodoljuba, znao je za njegove navike i dosjetio se nečega što je ovom Beograđaninu zauvijek promijenilo život.
Naime, razbojnici su u toku noći dovezli ukradeni policijski automobil do Rodoljubove zgrade na čijem je parkingu uveliko “tonuo u zimski san” njegov ljubimac. Potom su ga otkrili, pa Rodoljubovom ceradom pokrili ukradeni policijski ‘tristać’.
Sa policijskog vozila su, potom, razumije se – skinuli rotaciono svjetlo kako ne bi bilo uočljive razlike kada se pokrije, a zatim obili njegov automobil i odvezli se.
Rodoljub je kao i svakog jutra kada bi ustao bacio pogled na svoj automobil, vidio da je sve u redu i na svom mjestu i nije više obraćao pažnju, a ponajmanje je podizao ceradu … To je činio tek s proljeća.
Razbojnici su odradili odličan zadatak. Policija nije mogla da pronađe svoj ukradeni automobil, jer je bio ispod cerade na parkingu, a penzioner nije podizao nikavu uzbunu, jer je mislio da se ispod cerade nalazi njegov ‘tristać’.
Stigli su prvi dani aprila 1973. godine. Početak proljeća i prvi lijepi dani, vrijeme da se ljepotan na četiri točka otkrije i probudi iz zimskog sna. Kad ono – šok!
Kada je sklonio ceradu Rodoljub samo što se nije onesvijestio. Ispod nje umjesto bijelog ljepotana, bio je milicijski automobil sa polomljenim staklima. To nije to! Šta se dešava?! – pitao se nesretni penzioner. Da li ja sve ovo sanjam?!
Odmah je otrčao u policiju i prijavio sve. Kada je policija došla imala je šta da vidi. Na parkingu se nalazio njihov automobil koji im je nestao prije nekoliko mjeseci, a bezuspješno su pokušavali da ga nađu.
Za Rodoljubovog belog ‘tristaća’ nije bilo spasa. Policija mu je rekla da će pokušati sve što je u njihovoj moći da urade, ali da sumnjaju u pozitivan ishod, jer je njegov automobil vjerovatno do sada već rasparčan u dijelove i tako prodat.
Ono što je još bilo loše za Rodoljuba je to što je policija u prvi mah njega okrivila za krađu službenog automobila, sve dok im on nije pokazao dokumentaciju da je zaista posjedovao bijelu ‘zastavu’ 1.300.
Rodoljub, je iz svega ovoga izvukao dvije važne pouke. Prvo, da materijalne stvari ne treba čuvati kao oči u glavi, jer to nije najvažnije u životu, a drugo da je zbog jedne takve situacije mogao i on sam da nagrabusi i da bude okrivljen za neko krivično djelo koje nije ni počinio.
Izvor: dnevne.rs
