Porodica ga se odrekla, a on je uzeo kredit i postao šampion: ‘Kad budem najbolji nemojte me tražiti. Tad neću biti vaš sin.’

Bila jednom jedna Formula 1. Koliko je samo ljubitelja najbržeg cirkusa na Planeti uskraćeno u posljednjih nekoliko godina adrenalinom koji je ovaj sport za sobom vukao decenijama. U vrijeme kada nije bilo dosadnih pravila koja od Formule 1 prave baletnu predstavu i uzimaju joj dušu, postojalo je jedno od najvećih rivalstava koje je sport ikada vidio. Rivalstvo koje je značilo odlazak u smrt, ako je to cijena da pobijedite vašeg protivnika.

Postojao jednom jedan luđak koji nije mario za komentare porodice i prijatelja. Bio je računar s mozgom, kako su ga mnogi zvali. Predsjednik najbržeg cirkusa na Zemlji. Doktor brzine i beskonačne ludosti. Luđak koji je živio 300 na sat, ali po pravilima. Postojao jednom jedan istinski šampion. Postojao jednom jedan Michael Schumacher prije Michaela Schumachera. Postojao jednom jedan genije. Njegova adrenalinska ekselencija. Niki Lauda.

Neke životne priče su kao prvoklasni filmovi ili knjige, a takav je bio život Nikija Laude u vrijeme kada je bio vozač Formule 1, lucidnog Austrijanca koji je uvijek vjerovao da će biti najbolji. A bio je. Itekako je bio. Bio je i kreten, ali ga to nije previše pogađalo i uzbuđivalo. Nije mario da li su ga ljudi voljeli ili ne, mario je samo kako da pobijedi na sljedećoj utrci.

Znate onu priču kako su brojni fudbaleri ili košarkaši došli iz siromašnih porodica, a kasnije su postali milioneri? Niki Lauda nije imao takav slučaj. Rođen je u Beču u izuzetno bogatoj porodici. Njegov djed je bio poznati bečki biznismen, Hans Lauda. Kada je Niki odlučio da se oproba u Formuli 1, dobio je jasan odgovor od porodice.

“Zaboravi na Formulu 1. Tvoj posao je da se baviš porodičnim biznisom, onako kako se bavio tvoj djed, a kasnije i tvoj otac. Formula 1 ne dolazi u obzir”, bile su riječi koje je Niki dobio.

“Uredu onda. Ne prihvatam ponudu. Zaboravite na porodični posao, ne morate mi pomoći. Uspjet ću sam. Samo zapamtite jedno, kada postanem svjetski šampion, nemojte me tražiti. Tada neću biti vaš sin, vaš unuk, niti ću biti neko ko vas poznaje”, odgovorio je Niki svojoj porodici i napustio rodnu kuću u Beču.

Odmah nakon toga Lauda odlazi u Raiffeisen banku u Beču kako bi podigao kredit i kako bi sa tim novcem sebi kupio mjesto u jednom F1 timu (kasnije mu je upravo ista ta banka bila glavni sponzor). Uspio je da se ugura u March, ali je ta skromna ekipa imala užasnu sezonu, pa su bili osuđeni na propast. Nakon toga Lauda podiže još jedan kredit i kupuje sebi mjesto u BRM-u. Lauda je bio vozač koji je odmah prevazišao cijeli tim, ali je vozilo u BRM-u bilo toliko loše da Lauda uopće nije bio zadovoljan njegovim performansama. S obzirom da je bio veliki poznavatelj automehanike i hidraulike, Lauda je uz pomoć svojih mehaničara uspio popraviti vozilo u BRM-u i koje je tako napredovalo za gotovo dvije sekunde po stazi. Međutim, i to nije bilo dovoljno da se napravi neki specijalan rezultat.

Prekretnica u karijeri velikog austrijskog šampiona dogodila se onda kada je Ferrari doveo njegovog kolegu iz BRM-a, Clayja Regazzonija. Regazzoni je potom rekao Enzu Ferrariju kako je Lauda najbolji vozač kojeg je ikada upoznao, te da će se Ferrariju itekako isplatiti ako ga dovedu u ekipi, što je na kraju talijanski tim i učinio. Tako je Lauda potpisao za najpoznatiju ekipu u historiji F1.

Godinu dana po dolasku u Ferrari Lauda osvaja svoju prvu titulu prvaka svijeta i već tada je svima bilo jasno o kakvom se genijalcu radi. Zbog svoje sposobnosti da proučava staze na kojima se trkao i zbog ogromnog znanja o automehanici, Niki Lauda je tada dobio nadimak “računar s mozgom”. Slične karakteristike imao je Laudin najveći rival iz tog perioda, James Hunt, koji je svojevremeno sanjao krivine i šikane kroz koje se probija u svom bolidu (Hunt je pored toga sanjao i razna partijanja sa djevojkama sumnjivog morala).

Nakon što je James Hunt potpisao za McLaren, počelo je jedno od najvećih rivalstava u sportu svih vremena i prvo istinsko rivalstvo u Formuli 1. Hunt je osvojio prvu poziciju na prvim kvalifikacijama za prvu utrku sezone 1976. godine, ali je kasnije ipak Lauda odnio pobjedu. Međutim, bilo je jasno da će Lauda napokon dobiti dostojnog rivala koji će ga žestoko mučiti tokom cijele sezone. James Hunt je bila divlja verzija Nikija Laude, samo bez mozga. Hunt je imao više hrabrosti i nikada nije razmišljao o onome što bi se moglo dogoditi na stazi. Živio je od danas do sutra.

Tokom sedamdesetih godina u Formuli 1 je stradao veliki broj vozača, pa je to bila gotovo ustaljena pojava da na svakoj drugoj ili trećoj utrci neko pogine. A onda je došao taj kobni Nürburgring. Za one koji ne znaju, Nürburgring je jedna od najopasnijih staza u F1, i to je ujedno staza na kojoj je poginuo veliki broj vozača (druga najsmrtonosnija staza svih vremena, odmah nakon Indianapolisa). Iako je imao najbolje vrijeme na Nürburgringu, Niki Lauda je pred tu utrku 1976. godine savjetovao ostale vozače da se utrka odgodi, jer je previše opasno da se vozi u takvim uslovima (padala je kiša i vidljivost je bila poprilično slaba). Prvi dan augusta 1976. godine ostat će upisan u historiji Formule 1.

Tokom brzog ulaska u jedan zavoj, Lauda je izgubio kontrolu nad svojim bolidom i potom se zabio u zaštitnu ogradu. Njegov bolid se odbio i zapalio, a potom se još jedan bolid zabio u Laudin Ferrari koji je bio u plamenu. U prvi mah nije djelovalo da je Lauda zadobio teške povrede, ali se kasnije ispostavilo da je pravo čudo što je preživio. Zadobio je teške opekotine lica, a njegova pluća su bila poprilično oštećena jer je dugo vremena udisao otrovne gasove gorućeg bolida. Problem je predstavljala i kaciga koja se zbog visoke temperature počela topiti. Lauda je nakon nekoliko sati pao u komu. Izgled velikog austrijskog šampiona od tog dana je u potpunosti promijenjen. Lauda je ličio na strašilo.

Uprkos teškim povredama glave, Niki se na stazu vraća svega šest sedmica nakon nesreće u Njemačkoj. Niko nije vjerovao da se čovjek vratio na stazu, jer uopće nije bio dovoljno oporavljen. Lauda je kasnije rekao kako je upravo James Hunt probudio u njemu takmičarsku životinju koja mu nije dozvoljavala da leži u bolovima i da se oporavlja, nego da ide na stazu i da se takmiči sa Britancem.

“Na stazi, James Hunt je bio izuzetan protivnik. U F1 postoje dobri i loši vozači, ali i postoje oni specijalno talentovani koje je bilo veoma teško pobijediti. James Hunt je bio jedan od njih. Mnogo smo imali poštovanja jedan prema drugom. U tim danima, sjediti u takvim bolidima i voziti preko 300 kilometara na sat, a ako samo jedan od nas napravi malu grešku, značilo je da će neko poginuti. Hunt je bio vozač kojeg nisi mogao proučavati. Žao mi je što više nije s nama, jer znam kako bi uživao kada bi pogledao ovaj film o nama”, rekao je Niki Lauda na premijeri filma “Rush” koji se u kinima pojavio prije tri godine i koji na najbolji mogući način opisuje veliko rivalstvo koje su imali Hunt i Lauda.

Lauda se vratio, kao što sam već napisao, svega šest sedmica na stazu nakon teške nesreće u Njemačkoj. Novinar Nigel Roebuck je kasnije rekao kako je na utrci u Italiji vidio Laudu u svom boksu i kako mu je niz glavu tekla krv, jer njegove rane još uvijek nisu bili zacijelile. Niki Lauda je na toj utrci osvojio četvrto mjesto, što su svi navijači doživjeli kao najveću pobjedu ikada. Zvali su ga čudom Formule 1. I bio je. Niko se nikada u tim okolnostima nije tako brzo vratio na stazu i ponovo bio među najboljim.

Posljednja utrka za VN Japana je treba da odluči novog šampiona. Sve je bilo jasno. Ako Lauda ne završi utrku, a Hunt bude među prva tri takmičara, Britanac je novi šampion svijeta. Niki Lauda je nakon samo dva kruga odustao, iako mu se Ferrari uopće nije pokvario. Svojim konstruktorima je rekao:

“Odustao sam jer sam procijenio da nisam sposoban da u ovim okolnostima vozim ovu utrku. Uopće nisam vidio gdje vozim, jer je voda konstantno ulazila u moje oči, a s obzirom da me rane još uvijek peku, to mi je predstavljalo problem. Nisam želio ovaj put da rizikujem”, rekao je Lauda.

James Hunt je osvojio titulu prvaka svijeta, ali nikada više to nije ponovio. Naredne godine titulu je osvojio Niki Lauda, koji je nešto kasnije osvojio još jednu titulu. Hunt se penzionisao i otišao je u TV voditelje. James Hunt je umro u 45. godini života kada je tokom spavanja pretrpio srčani udar.

“Za Jamesa je jedna titula bila dovoljna. Dokazao je to sebi i svim onima koji su sumnjali u njega. Uvijek je živio svaki dan kao da mu je posljednji. Kada sam čuo da je umro u 45. godini života od srčanog udara, nisam bio iznenađen. Bio sam samo tužan. Mudar čovjek može naučiti više od svojih neprijatelja, nego budala od svojih prijatelja. James Hunt je i dalje jedina osoba na svijetu kojoj sam zavidio”, rekao je Niki Lauda.

Niki Lauda je kasnije napisao nekoliko knjiga, a godinama nakon okončanja svoje karijere je radio ponovo u Formuli 1. James Hunt je preminuo 1993. godine u 45. godini života. Njemački glumac, Daniel Bruhl, je odlično odglumio Laudu u filmu “Rush”. Niki Lauda je kasnije kroz smijeh priznao kako je svoju suprugu morao pitati ko je Bruhl, jer nikada ranije nije čuo za njega.

Stariji poznavaoci Formule 1 vole reći kako su Niki Lauda i James Hunt bili Michael Schumacher i Mika Hakkinen prije pojave Nijemca i Finca i njihovog velikog rivalstva. Bio je to period kada nije bilo bitno kakva su pravila i kakve su nagrade. Bilo je važno samo jedno – kako pobijediti. Kako pobijediti bez obzira na posljedice, pa makar to značilo da sutra nećete biti među živima.

Od čovjeka kojeg se odrekla rođena porodica i osobe koja je podizala kredite kako bi sebi kupovala mjesta u timovima F1, pa do svjetskog šampiona i jednog od najvećih vozača u historiji Formule 1. Bio je sinonim za brzinu. Računar s mozgom neograničenih sposobnosti. Čovjek sa čeličnim ljuskama. Jedan od najboljih ikada. Niki Lauda. Istinski šampion.

Niki Lauda je preminuo 20. maja 2019. u svojoj 70 godini.

Novinar: Haris Ahbabović

Izvor: source.ba