Kako nas truje odjeća iz Kine: Osjetite li čudan miris, bježite iz prodavnice!
Današnja odjevna industrija teška je sedam hiljada milijardi dolara godišnje, a u njenoj proizvodnji, distribuciji i prodaji upotrebljava se nevjerovatnih osam hiljada sintetičkih hemikalija
Potrošači, u zabludi, misle da su sintetička vlakna i boje u odjeći medicinski sigurne. Nažalost, to nije tako.
Ako ste ikada posjetili kinesku prodavnicu s odjećom, sigurno ste osjetili neobičan umjetni miris. On dolazi od brojnih hemikalija koje su u Evropskoj uniji i SAD-u zabranjene, ali su dopuštene u Kini i drugim azijskim državama, ističe “Natural News”. Ali, nemojte se zavaravati da ćete hemikalije izbjeći tako što ćete zaobilaziti kineske prodavnice i odjeću sa štandova tržnica. Jer, u Kini i širom Azije nalazi se velik dio zapadnjačke proizvodnje.
Hemikalijama je natopljena i odjeća najpoznatijih casual, luksuznih i sportskih brendova. U zemljama trećeg svijeta, propisi koji regulišu korištenje štetnih tvari u industriji mnogo su blaži, a vlasnici tako prolaze jeftinije. Upravo tamo se proizvodi većina tekstilnih materijala i odjeće, koja se zatim uvozi na Zapad.
Ta roba završava i u našim prodavnicama, ormarima i naposljetku na našim tijelima. “Greenpeace” je uspio dokazati da 20 poznatih svjetskih modnih brendova u procesu izrade odjeće koristi i druge, izuzetno opasne hemikalije kojima zagađuje okoliš i ugrožavaju zdravlje ljudi.
Da li ste se ikada zapitali zašto vam se na koži pojavio neobjašnjiv osip, crvenilo, zašto vas muče nesanica ili glavobolja? Možda su za to krivi vaša omiljena majica, suknja, gaćice ili posteljina na kojoj spavate.
Što više sintetičke odjeće nosite, to je veći rizik od otrovnih hemikalija i s njima povezanih bolesti. Među njima su kontaktni dermatitis, bolesti dišnih putova, neplodnost pa čak i rak. Kod kupovine odjeće, posteljine i peškira, obavezno čitajte etikete i nastojte izbjegavati sintetičke materijale kao što su rajon, najlon, poliester, akrilik, acetat i triacetat.
Klonite se proizvoda koji se ne gužvaju, ne zahtijevaju peglanje ili se ne skupljaju. Operite i osušite odjeću najmanje dva, a poželjno i tri puta prije prvog nošenja. Prisjetite se, vjerojatno ste i sami puno puta opazili kako tek kupljena majica ima čudan, neugodan miris. Također, klonite se hemijskih čistionica koje koriste perkloroetilen. Ako ga ne koriste, obično će to i istaći.
Koža je naš najveći organ, a što dotiče kožu, ulazi u tijelo. Toksini koje naša koža apsorbuje prelaze u limfni sistem pa u krv i konačno u jetru. Koža izbacuje dio toksina, ali sintetička vlakna guše kožu i blokiraju izlaz pa toksini ostaju u organizmu.
Teško je zamisliti količinu otrova kojom veliki igrači na polju tekstila zagađuju okoliš i uništavaju zdravlje ljudi, posebno u Kini gdje se takva roba masovno proizvodi. Odjeća puna ovih hemikalija može najviše pogoditi imuni sistem, a izaziva i alergije.
Gotovu odjeću proizvođači često izlažu formaldehidu. Neki ljudi zbog toga razviju teže alergijske reakcije na formaldehid. Pamuk umočen u formaldehid, otrovne boje koje izazivaju alergije, opasni nonilfenol etoksilati, kancerogeni ftalati u sintetici – sve su to biokumulativne hemikalije u odjeći koje vas mogu trovati. Proizvođači odjeće u Velikoj Britaniji, recimo, ne moraju deklarisati korištenje hemijskih preparata na etiketama.
I uprkos tome što su testovi na Novom Zelandu otkrili da je nivo formaldehida u nekim markama odjeće koja se izvozi iz Kine i do 900 puta veća od propisane sigurnosne granice, slična testiranja nisu provedena i u Velikoj Britaniji.
Prije dvije godine, uoči Svjetskog fudbalskog prvenstva u Brazilu provedeno je istraživanje koje je obuhvatilo sportsku opremu troje poznatih proizvođača. Dokazalo se kako štetnih hemikalija ima u proizvodima sve te tri kompanije. U nezavisnim laboratorijama testirane su kopačke, golmanske rukavice i fudbalska lopta kupljene u nizu država širom svijeta, a najgorima su se pokazale jedne kopačke u kojima je količina toksičnog spoja bila čak 14 puta viša od ograničenja koje je postavio sam proizvođač.
Boje za tkanine su poseban problem. U najvećem broju slučajeva toksične su, kancerogene, čak i zapaljive, a osim bojenja, tkaninama se dodaju hemikalije za izravnavanje, otpornost na mrlje, protiv zapaljenja, za smanjenje elektriciteta, protiv plijesni, bakterija, mirisa …
Neke poznate marke odjeće, svjesne problema, najavile su kako planiraju uklanjanje opasnih hemikalija iz svojih proizvoda najkasnije do 2020. godine.
Na mnogu se odjeću nakon izrade nanosi konzervans formaldehid, da se ne bi gužvala ili upljesnivila u prijevozu. U odjeći proizvedenoj u Kini i Jugoistočnoj Aziji istražitelji su pronašli 100 do 500 puta više formaldehida od medicinski sigurne količine. U posteljini i pidžamama mogu se naći i retardanti – sredstva protiv zapaljenja. Nonilfenol etoksilat (NPE) još je jedna hemikalija često korištena u izradi odjeće.
Zabranjena je u većini razvijenih zemalja, ali četrnaest velikih robnih marki nabavlja odjeću iz pogona u kojima se koristi nonilfenol etoksilat, supstanca koja služi za pranje odjeće nakon farbanja. Nonilfenol etoksilat nije biološki razgradiv i može se nagomilati u tkivu živog organizma, vrlo je otrovan za vodene organizme i kod prerade ne smije dospijevati u otpadne vode, a opasnost za ljude jeste u tome što taj spoj može poremetiti hormonski sistem.
Držite se prirodnih materijala:
- Pamuk – i dalje je jedan od najkvalitetnijih i za zdravlje najsigurnijih izbora, posebno organski pamuk, no njega je teže pronaći budući da čini jedan posto svjetske proizvodnje pamuka
- Lan – jedno od najčvršćih prirodnih vlakana.
- Konoplja – prirodno je otporna na insekte, pa u uzgoju nisu potrebni fungicidi, herbicidi ili pesticidi. Vlakna konoplje čak su četiri puta čvršća od pamučnih vlakana.
- Svila – kraljica tkanina pouzdan je prirodan izbor, ali pripazite da li je obrađena sintetičkim farbama.
- Vuna – većina vune danas je zagađena hemikalijama, poput pesticida koji se koriste za uništavanje nametnika. Srećom, vuna iz organskog uzgoja sve je raširenija pa nastojte odabrati predmete izrađene od nje.
Izvor: haber.ba
