Ova medicinska sestra spasila je preko 2.500 djece
Irena Sendler je rođena u Varšavi, Poljska, 15. februara 1910. godine. Kao dijete, otac ju je naučio mnogim lekcijama, ali niko drugi nije imao toliki uticaj kao drugi, a to je bilo pomaganje onima kojima je to potrebno.
Kada je imala 7 godina, njen otac je umro od tifusa. Čak i tih 7 godina provedenih sa njim, imao je veliki uticaj na njen kasniji život. Kada je odrasla, pratila je njegove stope. Pošto je bio doktor, Irena je postala medicinska sestra u Varšavi gdje je dijelila hranu i odjeću porodicama kojima je bila potrebna pomoć. U to vrijeme, Evropa je bila veoma antisemistička, ali Irena, pored toga što je bila katolik, odbila je da se preda predrasudi i pomagala je jevrejskim porodicama podjednako kao i drugima.
Nedugo nakon toga je počeo Drugi svjetski rat 1939. godine i nacisti su u Varšavi napravili geto za Jevreje. Tu je počeo horor. Irena, vidjevši nedjela koja su činili nacisti, odlučila je da se priključi Zegoti (Savjet za pomoć Jevreja). Kada se situacija pogoršala, znala je da mora da uradi nešto, čak iako je to značilo da rizikuje sopstveni život.
Pored saradnika, počela je da tajno pomaže jevrejskoj djeci da pobjegnu iz geta, gdje bi zasigurno umrli. Kada bi izašli odatle, bili bi poslati drugim porodicama na usvajanje ili u sirotišta. Međutim, iako su joj namjere bile dobre, nisu sve majke pristale da napuste svoju djecu i daju na brigu neznancima. Naravno, nisu mogli da znaju da će stvari postati gore. Većina porodica je bila odvedena u kampove smrti.
Zbog jake kontrole geta od strane nacista, Irena je smislila kreativan način kako da sakrije djecu i pomogne im da pobjegnu. Većinu vremena je bolnica imala ozbiljne bolesnike koji su bili premještani u druge bolnice, ali kada je povećan nadzor, ona je morala da ih sakriva u vreće, kese za smeće, pa čak i sanduke. Među svom ovom djecom, jedno dijete po imenu Elzunija se isticala: Irena ju je spasila tako što ju je stavila u drvenu kutiju za isporuku cigle kada je imala samo 5 mjeseci. Jedina uspomena na njenu porodicu je bila srebrna viljuška, koju je njena majka sakrila u odjeću.
Irena je spasila preko 2.500 djece od okrutne sudbine i zapisivala je svako od njih, koje je čuvala u teglama u komšijskoj bašti. Plan je dobro tekao dok je nisu uhvatili: Nacisti su otkrili šta je radila i spriječili je. Irena je poslata u zatvor gdje je bila brutalno mučena, ali uprkos bolu i mukama, izdržala je sve i odbila da oda bilo koju informaciju o dječijim lokacijama. Najzad, nacisti su odustali i osudili je na smrt. Međutim, sudbina je za nju imala drugačiji plan: njene pristalice su podmitili vojnika koji ju je čuvao da pobjegne. Od tog trenutka, ona je cijeli život živjela pod lažnim identitetom i nikada nije prestala da pomaže drugima.
Kada se završio rat, Irena je iskopala tegle sa zapisima djece koje je spasila i predala ih je Komitetu za preživjele Jevreje. Kasnije se udala, imala 3 djece i živjela dobrim životom, znajući da je učinila dobro djelo.
“Razlog što sam spasila svu tu djecu je potekao iz mog doma, mog djetinjstva. Odgajana sam da vjerujem da treba pomoći nemoćnim ljudima od srca, bez gledanja u religiju i nacionalnost“, rekla je Irena.
Irena je bila nominovana za mnogo nagrada za hrabrost i odlučne napore. Takođe je bila nominovana za Nobelovu nagradu za mir 2007. godine.
Godinu dana kasnije, nakon što je cijeli život pomagala drugima, umrla je sa 98 godina. Irenina zaostavština je bila zapanjujuća – rizikovala je svoj život kako bi spasila 2.500 djece koja bi sigurno bila ubijena u logoru. Ova medicinska sestra sa zlatnim srcem se nikada ne treba zaboraviti: ljudi poput nje su više nego neophodni, kako zbog svojih dobrih djela, tako i zbog primjera koje daju. Moguće je biti hrabar i preduzeti tako velike rizike, kako bi se borili za ono što je ispravno i kako bi pomogli ugroženim!
Izvor: haber.ba
