5 godina na pustom ostrvu: Istinita priča o čovjeku koji je bio inspiracija za roman ‘Robinson Crusoe’

Priča o Robinsonu Crusoeu, opisana u epskom avanturističkom romanu Daniela Defoea, klasik je engleske književnosti. Ova bezvremena priča govori o čovjeku koji je doživio brodolom, te živio na napuštenom ostrvu i o njegovoj borbi za opstanak sve dok se ne upozna i sprijatelji s lokalnim stanovnikom, koji se zove Petko.

Defoeovo djelo dobilo je mnoštvo televizijskih i filmskih adaptacija, a roman je i dalje klasik za nove generacije čitalaca. Međutim, malo ih je shvatilo da je priča o Robinsonu Crusoeu zapravo inspirisana istinitim događajima.

U oktobru 1704., vješti škotski navigator Alexander Selkirk našao se sam na napuštenom ostrvu, 418 milja od obale Čilea.

Međutim, on nije bio nesretna žrtva brodoloma, nego neuspješni pobunjenik koji je po vlastitoj odluci otišao na napušteno ostrvo koji se do prije 50-ak godina zvalo Mas a Tierra, a tada su ga čileanske vlasti preimenovale prema  istoimenom slavnom Defoeovom romanu. Selkirk je bio usijana glava koja je razvila uspješnu karijeru u Južnoj Americi, pljačkajući španske brodove ploveći na trgovačkom naoružanom brodu ‘Cinque Ports’.

Prema biografu Robertu Kraskeu, to je bio jedan od mnogih naoružanih trgovačkih brodova ovlaštenih da napada i pljačka španske brodove  i naselja u Americi. Uslovi na brodu često su bili vrlo jadni, a brodovi poput ‘Cinque Ports’ često su bili puni raznih bolesti i nedostajala im je odgovarajuća hrana i voda.

U septembru 1704. mladi kapetan broda Stradling zaustavio se u arhipelagu Juan Fernández na obali Čilea kako bi posadi omogućio vrijeme za odmor i punjenje zaliha. Selkirk je vjerovao da brod nije sposoban za plovidbu, te je htio otati u luci stati dovoljno dugo da izvrši velike popravke. Kad je kapetan Stradling odbio, Selkirk je izjavio da bi radije ostao na jednom od ostrva nego da se vrati na truli brod.

Njih dvojica nikad se nisu vidjeli oči u oči, pa je mladi kapetan iskoristio ovu priliku da se oslobodi neugodnog člana posade koji je bio spreman otići. Selkirk je to rekao vjerujući da će i ostatak posade stati na njegovu stranu, no to se nije dogodilo i nijedan mornar ga nije podržao. Dok su Stradling i posada veslali natrag do broda, Selkirk je ostao stajati u moru, moleći kapetana da ga vrati. Njegovo kajanje došlo je prekasno, a Selkirk je ostao sam sa puškom, sjekirom, loncem za kuhanje i nožem, posteljinom i Biblijom.

Prema ‘Smithsonian Magazinu’, prvi mjeseci na ostrvu bili su zastrašujuće iskustvo. Zvukovi čudnih, zastrašujućih bića (tuljani) koja su zavijala i urlala u noći, nisu mu davali mogućnosti da se naspava. Osim toga, Selkirk je kasnije opisao stotine gladnih štakora koji su dolazili i grickali mu noge dok je spavao. Međutim, ubrzo je naučio kako preživjeti i sagradio je dvije kolibe od drva koje je pronašao na ostrvu. Naučio je i loviti ribu s drvom koje je uzeo s ostrva. Hranio se ribom, a ponajviše velikim rakovima kojih je bilo u izobilju.

Počeo je loviti i koze, kuhati gulaš, začinjen crnim biberom koji je rastao na ostrvu. Međutim, Selkirk nije bio posve sam. Španski su brodovi povremeno posjećivali arhipelag, ali on se sakrivao jer su Španci bili poznati po tome što bi mučili svoje zatvorenike. Prema Kaskeu, jednom je zamalo izbjegao hvatanje sakrivajući se u krošnjama drveća, dok su španski mornari čavrljali i urinirali točno ispod njega.

Vrijeme samoće na ostrvu dalo mu je i mnogo mogućnosti za razmišljanje. Naučio je kontrolisati svoj bijes i žestoki temperament i počeo se radovati svakom trenutku svog života. Svaki je dan bio trijumf preživljavanja i njegova je zahvalnost počela rasti kad je ponovno otkrio svoju vjeru.

Konačno, 2. februara 1709. Selkirk je ugledao britanski brod, a posada je došla na obalu i spasila ga. Kapetan broda, Woodes Rogers, kasnije je opisao Selkirkov izgled kad ga je našao. Lice mu je bilo gotovo sasvim obraslo u neposlušnu bradu, bio je obučen u životinjsku kožu i skoro je zaboravio razgovarati zbog godina provedenih u samoći.

Selkirk je otkrio da je priznao da je samovoljno napustio brod ‘Cinque Ports’ koji je ubrzo nakon isplovljavanja potonuo kraj obale Perua, a većina posade izgubila se na moru ili završila u španskom zatvoru.

Po povratku u Englesku, Selkirk je uživao u osrednjoj slavi, a njegova je priča naposljetku potaknula Daniela Defoea da napiše ‘Robinson Crusoe’. Vratio se u Škotsku međutim, nije se mogao smiriti pa se desetak godina kasnije opet vratio na brod. Smireni život bez problema činio mu se besmislenim.

Izvor: express.24sata.hr