16 ČUDNIH SPARTANSKIH OBIČAJA: Nisu kucali na vrata, nisu koristili baklje, a zvali su se Slični (FOTO)

Helote, državne robove, Spartanci su teško napijali vinom a onda ih tako pijane i iskrivljene od alkohola pokazivali dječacima na obuci kako bi ih odvratili od prekomjernog pića

Antička Sparta je bilo društvo podijeljeno na tri klase. Na najnižem stepenu bili su državni robovi, Heloti, koji nisu mogli da budu u privatnom vlasništvu a koji su obrađivali zemlju dodijeljenu individualnim spartanskim porodicama. Na drugom mjestu su bili Perijeci, “oni što žive u okolini”, koji su bili slobodni ljudi sa ograničenim pravima.

Na vrhu su bili Slični — punopravni spartanski građani. Slični su zapravo ona grupa na koju mislimo kada kažemo Spartanci. Zašto Slični? Građanstvo se nasljeđivalo biološkim putem i svi su morali da prođu kroz rigorozni sistem vojne obuke. Bebe koje nisu ispunjavale normu ostavljane su da umru, a umirali su i slabiji od bolesti i žestoke obuke. Slični su zato, pa, bili slični. U svakom smislu.

Evo 17 zanimljivih običaja Sličnih koje vjerovatno niste znali.

1. Slični su objedovali u zajedničkim prostorijama, a kad bi neko od njih kročio u trpezariju najstariji u njoj bi uperio prst ka vratima i rekao: “Kroz ova vrata nijedna riječ ne izlazi napolje“.

2. Nakon večere Slični se kućama i spavaonicama nisu vraćali uz pomoć baklji, a sve da bi razvili sposobnost da se hrabro i samouvjereno kreću kroz noć.

3. Mladi Spartanci koji još uvijek nisu počeli da žive sa svojim ženama spavali su u zajedničkim spavaonicama na paletama (koje su golim rukama morali da lome) i nabacanoj trsci koju su sjekli na obalama Eurote.

4. Gajiti nježna osjećanja prema dječacima bilo je dozvoljeno, ali nikada nije smjelo biti nikakvog fizičkog dodira, posebno ne grljenja. Grljenje se smatralo sramotnim jer je naglašavalo tjelesnu privrženost umjesto privrženosti umu. Za grljenje su se gubila sva građanska prava.

5. Poštovati starije bilo je od ključnog značaja za Slične. Mladi su morali da se sklanjaju sa puta svim starijima, ne samo svojim očevima i djedama, morali su da im ustupaju svoja mjesta na klupama i morali su da ćute u njihovom prisustvu.

6. Ako bi neko kaznio sina, i ako bi sin to rekao svom ocu, bila je velika sramota za oca ako sina i sam ne bi “provukao kroz šake”. Sve zbog toga što je postojalo razumijevanje da niko svom sinu ne bi naredio da učini nešto loše i nečasno, a ako bi ga ostavio nekažnjenog to bi moglo tako da se protumači.

7. Dječacima na vojnoj obuci nije se davalo mnogo hrane kako bi morali da kradu na ulici, čime im se razvijala snalažljivost i odvažnost, kao uostalom i izdržljivost i navika da se bude gladan; Slični nije smio da bude debeo. Ako bi bili uhvaćeni, kažnjavani su batinama i uskraćivanjem sve hrane. Ne zato što su krali, već zato što su uhvaćeni.

8. Svi Slični su sahranjivani jednako, i skromno. Veliki zakonodavac Likurg je u pradavnim vremenima propisao: umotajte umrlog u crvenu haljinu i lišće masline. To je sve.

9. Slični nisu smjeli da putuju u inostranstvo, osim tokom vojnog pohoda, kako se ne bi iskvarili nedisciplinovanim načinom života i lošim običajima. A ni stranci nisu smjeli da dolaze u Spartu, da ne bi kvarili Slične. Kasnije je to relaksirano, ali su stranci redovno protjerivani.

10. Prodaja stvari među Sličnima nije bila dozvoljena. Ako ti treba recimo pas ili konj koji je u vlasništvu tvog susjeda, uzmeš ga, osim ako ga vlasnik u tom trenutku ne treba.

11. Crvene haljine su nosili iz dva razloga: prvo, smatrali su crvenu boju muževnom, i drugo, ona je na ratištu utjerivala strah u kosti neiskusnom neprijatelju. A pored toga, ako bi Slični bio ranjen, dušmanima je bilo teže da to otkriju kroz haljinu koja je već u boji krvi.

12. Nikada nisu kucali na vrata već kad bi stigli ispred nečije kući koristili su grlo. Drugim riječima, dozivali su gazdu spolja. Izgleda da Slični nikada nije kucao a ni zvonio dvaput. A i zašto bi? Nije poštar nego ratnik.

13. Helote su Slični teško napijali vinom a onda ih tako pijane i iskrivljene od alkohola pokazivali svojim dječacima na obuci kako bi ih odvratili od prekomjernog pića. “Pogledaj ovog niskorodnog i vašljivog Helota? Zar hoćeš da budeš kao on?”. Koji će pošteni Slični poslije toga da se napije?

14. “Kripteja” je bila “tajna stvar”, zapravo tajna policija u kojoj su se nalazili najstariji mladići prije primanja u svoju konačnu jedinicu. Bila je to zapravo državna služba asasina. Njeni pripadnici bi se raspršili širom spartanskog zemljišta i vršili (mahom noćne) likvidacije onih Helota koji su se na bilo koji način isticali i izdvajali iz krda. Ako bi Helot bio zgodan, inteligentan, ambicioizan, to bi mogla da bude njegova smrtna presuda. Tako su Heloti neprestano živjeli u strahu i u neznanju kada će i zbog čega Slični doći po njih.

15. Dječaci u Sparti bi tokom obuke svake godine bili podvrgnuti bičevanju koje je bilo žestoko i često na ivici smrti. Među sobom su se takmičili ko će duže da izdrži, a pobjednik bi bio posebno cijenjen.

16. Sličnima je bilo zabranjeno ne samo da se bave trgovinom već i bilo kakvim drugim zanatom, što im je omogućilo da imaju veliku količinu slobodnog vremena. Čemu te zabrane? Da se ne bi bogatili. Bogatstvo razbija jedinstvo među Sličnima i dovodi do nečasnih radnji.

Izvor: telegraf.rs