10 naj YU proizvoda kojima smo se kao djeca davili (FOTO)

Zapravo uopšte nismo sasvim sigurni zašto se ponekad toliko rado sjetimo proizvoda koje smo u djetinjstvu konzumirali, s obzirom na to da u usporedbi s današnjim bogatstvom okusa djeluju krajnje siromašno.

Ipak, nije bilo veće sreće od uvaljivanja šake “Gringa” u usta, muljanja Šumi bombona i ispijanja kakaa koji zapravo ima okus maline.

Traubisoda. Nije vino, nije voda, to je Traubisoda! Originalno mađarski proizvod, gazirani sok Traubisoda bio je popularan i na našim prostorima. Premda nam je onda bio sasvim dovoljan, nova istraživanja i eksperimentisanja s kupovanjem ovog starinskog soka pokazuju da nalikuje mineralnoj vodi s blagim okusom grožđa. Nešto što nam danas ni izbliza nije dovoljno.

Šumi. Premda je slovenski proizvođač Šumi bombona plasirao na tržište razne okuse, veliku revoluciju bombona doživjeli smo kad je izašao Šumi Jabolko. Bio je pravi užitak što više ne moramo cuclati deset minuta da bismo došli do sadržaja u unutrašnjosti bombona. Zahvaljujući dvjema rupicama na vrhovima bombona, kiselkasti je sadržaj odmah počeo curiti i škakljati nam nepce.

Gringo. Sok u prahu čija je prvobitna namjena bila da se razmuti u vodi, no zahvaljujući pakiranju u mini vrećicama upitno je je li iko ikad probao kako taj sadržaj izgleda kad se uspe u čašu vode. Najveća sreća bila je istresti cijeli sadržaj vrećice u usta i uživati u pucketanju i u obojanom jeziku. Boja je, dakako, ovisila o okusu, a na raspolaganju su bile malina, borovnica, ananas, narandža …

Flavor Aid. No ono što smo zaista koristili kao sok, bio je Flavor Aid. Također pakiran u male vrećice, nalikovao je dosta današnjoj Cedeviti, iako će mnogi posvjedočiti da je i on bio bolji kad se cuclao, i to isto kao Gringo – s dlana, a zatim je pucketao u ustima. Neke su ga mame koristile da bi obojale šlag na rođendanskoj torti.

Pekabela sladoledi. Premda ne želimo umanjivati vrijednost i fini okus Ledo sladoleda, nostalgija nas vodi u Pekabeline škrinje i sladolede Leni, Twinny, Rumenko, Čoko moko, Bolero, Kapri … Svaki sladoled imao je svoju priču. Tako su, primjerice, curice najviše kupovale Rumenka, ali ne toliko zbog okusa, koliko zbog toga što bi im obojao usne u jarko crvenu boju. U periodu kad nikome nije padalo na pamet koristiti šminku, to je bila sjajna alternativa.

Skuta. Onda kad nije bilo Philadephije, Presidenta, ABC sira i Dukatele, postojala je Skuta. Na naše je police stigla iz Slovenije, a danas se još rijetko nađe. Imala je zaista poseban okus, nešto između svježeg i sira za mazanje, pomalo suha, nije djelovala nimalo masno. Navodno se može i danas pronaći na policama, no okusom ne odgovara onoj kakvu smo nekada konzumirali.

Benko. Kakao je uvijek bio kakao i naši su bili jednako dobri (možda i bolji) kao i “stranjski” koji su se krajem 80-ih probili preko granice. No jedino je Benko bio poseban. Osim što je imao velika zrna, dolazio je u nekoliko različitih okusa – kakao, banana, jagoda i malina. Zato ste ga ili voljeli ili mrzili.

Eurocrem ili Viki. Vječna borba – Eurocrem ili Viki? Naime, obje poslastice bile su dvobojne, s okusom kakaa i vanilije, i imale su različita pakiranja. Takođe, puno su se češće jeli kašičicom umjesto da se, kao u reklamama, mažu na hljeb za doručak. Takođe je bilo genijalno što su se mogli kupiti u minijaturnim pakovanjima, tek za dvije tri kašičice, pa su bili idealna poslastica na putu prema školi ili od škole kući.

Đačka pašteta. Marketinški trik na koji smo svi, barem klinci, pali – bila je izmišljotina Đačke paštete. Iako prezentacija paštete kao najzdravijeg obroka za učenika ne zvuči kao nešto što bi moglo i dalje proći, u Srbiji se proizvodi i danas i očito stari marketinški trik i dalje radi.

Zaboravljene žvakaće gume. Nakon prodora finih njemačkih, američkih, engleskih žvakaćih guma, malo se ko mogao vratiti na Bazooku, Softy, Čunga Lungu, žvake u obliku cigareta i ostatak društvanca koje bi izgubilo okus nakon pet minuta. Iako je, recimo, Softy bio idealan za puhanje golemih balona i dovoljno mekan da vam vilica ne odumre od žvakanja nakon dvije minute, ipak smo svi jedva dočekali roze rezance iz tube ili zelene iz vrećice, koji su se kupovali u Austriji.

Izvor: tportal.hr