Najpoznatiji DŽELAT JUGOSLAVIJE: Ubijao je obučen u frak i bijele rukavice i uvijek izgovarao ISTU REČENICU

Karlo Dragutin Hart, bio je najčuveniji dželat Kraljevine Jugoslavije ili, kako je tražio da ga zovu – službeni izvršitelj smrtne kazne u Kraljevini Jugoslaviji. A već iz ovoga može se naslutiti dio zanimljive ličnosti ovog neobičnog čovjeka

Karlo Dragutin Hart je rođen 28. jula 1879. u srezu Karlin u današnjoj Češkoj. Po narodnosti je bio Rom. U Sarajevu se obreo poslije Prvog svjetskog rata, vjerovatno kao demobilisani austrougarski vojnik.

Njegovo češko ime, Karel, u Bosni se izgovaralo kao Karl ili Karlo, a on sam ga je kasnije “posrbio” u Dragutin.

Odmah poslije rata počeo je u tom gradu da povremeno asistira tadašnjim dželatima – Sajfridu i Mauzneru, a 1922. je postao zamjenik dželata. Posle Mauznerove smrti, Hart je postavljen na njegovo mjesto, a nakon što je i Sajfrid umro Karlo Dragutin Hart je postao glavni egzekutor Kraljevine Jugoslavije.

Iz Sarajeva je 1930. godine premješten u Zenicu, gdje mu je dat na upotrebu službeni stan u okviru kompleksa tamošnjeg Kaznenog zavoda. Na njegovu molbu, 1935. mu je odobreno da se sa porodicom nastani u Sarajevu.

“Ja nisam kriv za tvoju smrt!”

Tokom svoje karijere, Hart je, samostalno ili u svojstvu pomoćnika, objesio oko sto ljudi. Bio je predmet stalnog interesovanja javnosti i često je govorio za novine.

Moglo bi se reći da je imao “dara za estradu” jer je na poslu, prilikom pogubljenja, uvijek nosio frak, cilindar i rukavice. Nakon što bi nekoga objesio žrtvi bi se poklonio i izgovorio: “Ja nisam kriv za tvoju smrt!”

– Lijevom rukom držim osuđenika, desnom mu omču prebacujem oko vrata i crnu masku preko glave. Apsolutna je tišina, svi prisutni skidaju šešire. Pomoćnik tada izbije stolicu ispod osuđenika, hvata ga za noge i trzajem povlači ka zemlji. Stojim iza merdevina i povlačim omču. Uzimam pogubljenog za ruku. Pratim puls i kada ustanovim da srce više ne kuca, skidam rukavice, bacam ih pod noge obješenog i kažem: “Ja nisam kriv za tvoju smrt!” – opisivao je Hart.

Godinama je vodio dnevnik o smrtima, koji je sačuvan, ali nije jasno gdje se on danas nalazi. Uvijek je nosio fotografije osuđenika koje je objesio i, vjerovatno, ih prodavao radoznalcima, a pričalo se, iako je Hart to poricao, da prodaje i komadiće konopca za vješanje. 

– Više njih mi se poslije justifikacije obratilo s molbom da im dam komad konopca kojim sam objesio prvog zločinca. Kažu da će im to donijeti sreću. Ja nisam trgovac i nisam prodavao konopac nego sam ga isjekao na parčiće i razdijelio ih nekolicini onih koji tvrdo vjeruju da će im to donijeti sreću. Ali zamislite, gospodine, koliko bih morao biti srećan ja, koji kod kuće imam na tuceta takvih konopčića – rekao je jednom prilikom.

Karlo Dragutin Hart

Dobar muž i uzoran otac

Hart je imao i nos za biznis. Stalno je od pretpostavljenih tražio isplate i doplate honorara i troškova, a često je prijetio da neće otputovati na mjesto izvršenja smrtne kazne ako mu se prethodno ne plati.

Više puta mu se dogodilo da zakasni na zakazano vješanje, pa su pogubljenja morala da budu odlagana. Ipak, u službi je uredno napredovao i redovno dobijao povišice, a 1940. godine je unaprijeđen u zvaničnika II platne grupe.

Izvor: smrtnakazna.rs

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti