Godine 1937. Walter Hitzler otkrio je ono za što se vjerovalo da je svemirski brod iz podzemlja drevnog Egipta

Walter Hitzler vodio je tajnu njemačku arheološku ekspediciju u Egiptu 1937. Njegovi zapisi otkrivaju vjerovanje da su drevni narodi bili u kontaktu s visoko naprednim civilizacijama, božanstvima čiji je tehnološki napredak ostao skriven od savremenog društva.

Glavne struje naučnika odbacuju ovu hipotezu, ali svake godine zagovornici alternativnih teorija otkrivaju sve više dokaza koji sugerišu da se paleokontakt dogodio prije više hiljada godina, ne samo u Egiptu, već i u Indiji, Mezopotamiji, Kini, Južnoj Americi, Africi i Australiji, što ukazuje da je Zemlja posjećena više puta.

Nakon što je otkrio još jedan ulaz u podzemni kompleks, Walter je, vođen željom da pronađe neke dokaze koji bi poduprli njegove teorije, uronio u njega. S njim su bila trojica kolega. Međutim, oni su poslije izjavili da se Walter kretao kroz prolaze i komore tako brzo da su mu ubrzo izgubili trag. Uprkos izuzetnoj akustici prostora, njihovi pozivi ostali su bez odgovora. Zbunjeni, njegovi drugovi izašli su iz labirinta i uputili preostale članove ekspedicije da uspostave logor blizu ovog ulaza, nadajući se da će vođa ekspedicije uskoro izaći.

I upravo to se dogodilo. Gotovo 18 sati kasnije, Hitzler se pojavio u prolazu, izgledajući potpuno iscrpljeno. Zapisi u njegovom dnevniku bili su zapanjujući svojim detaljima. Čak su i njegovi najbliži, njegovi najvjerniji prijatelji i kolege, vjerovali da je Walter poludio. Njegovi su zapisi opisivali kolosalan svemirski brod koji je pripadao drevnom bogu Amsetu. Tvrdio je da unutar tamnice leži portal u drugu stvarnost, u koju je ušao.

Sljedećeg je dana Walter Hitzler, pribravši se, jasnije opisao događaje u podzemlju. Kad je ušao u prostoriju, rezonantna muzika koja kao da ga je dozivala ispunila je vazduh. Zvona su bila toliko očaravajuća da ga je nehotice privukao taj zvuk, kao nevidljivom silom. Odjednom su se kraj njega pojavila dva sveštenika. Njihova odjeća sugerisala je da je prebačen u neko drugo vrijeme, možda u doba faraona.

Sveštenici su mu dali neobičan artefakt nalik zlatnoj rešetki u čijem je središtu bila zlatna kugla. Svaka ćelija sadržavala je staklo s ugraviranim imenom božanstva iz egipatskog panteona. Dotaknuo je staklo nazvano po bogu Amsetu i smjesta je prebačen u veliku dvoranu. Tamo je Walter posmatrao kolosalnu napravu, dugu otprilike 180 metara i široku 35 metara, ukrašenu raznim pločama, polugama, prekidačima i ekranima.

Hitzler je pokušao komunicirati s jednom od ploča, ali ništa se nije dogodilo. Pokušao je isto s drugom pločom, ali bezuspješno. Tek u trećem pokušaju cijela se konstrukcija počela tresti kao da ju je pogodio zemljotres. Snažna vibracija dolazila je iz same posude. Prednji dio letjelice imao je otvore ukrašene zlatnim pločama ispisanim simbolima nepoznatim Walteru. Bez prepoznavanja, ispružio je ruku i dodirnuo prvi simbol koji je vidio.

Ploče su se otvorile, otkrivajući sloj tvari koja je nalikovala debelom crnom staklu. Kroz to su se vidjeli kontrolni uređaji kolosa. Dugme je svijetlilo crvenom bojom, a zraka se pomicala s jedne na drugu stranu, stvarajući kružni uzorak na staklu. Istraživač je stavio dlan na crveni krug i zraka se zaustavila. Sljedeće minute Nijemac je osjetio jaku bol u ruci, kao da je opečena parom.

U sljedećem trenutku dva su ga sveštenika uhvatila za ruke i brzo ga otpratila do zlatne rešetke s kuglom, pritisnuvši njegovu neozlijeđenu ruku na simbol. Nakon nekog vremena, čovjek se osvijestio u jednom od hodnika. Ruka ga više nije boljela, ali je imala nekoliko ožiljaka, nalik dubokim opekotinama. Ovo je bio Walterov neporeciv dokaz da se sve doista dogodilo. Kad se oporavio, izašao je do svojih drugova i srušio se od iscrpljenosti.

Sljedeći dan, istraživač je pokušao ponovno ući u kompleks. No, ovoga puta nije bilo muzike, a zagonetnog portala nigdje. Njegovi su kolege vjerovali da je Walter izgubio razum i, uprko tragovima opekotina, odbacili su njegovu izjavu.

Nakon toga, Hitzler je odlučio provesti cijeli dan u kompleksu kako bi otkrio istinu. Teoretisao je da bi se ta tehnologija na kraju mogla aktivirati. Nakon što je ostao više od dogovorenog vremena, nije uspio ponovno izroniti, a svi pokušaji da ga se locira pokazali su se uzaludnim.

Od ekspedicije 1937. samo se njegov dnevnik vratio u Njemačku, služeći kao jedini zapis zagonetnog događaja. Što se tiče Waltera, prevladava uvjerenje da je u to drugo carstvo ušao drugi put, a njegova sudbina nakon toga ostaje nepoznata.

Starogrčki matematičar i uspavana božanstva

Drevni pergament koji se čuva u švicarskom samostanu San Gall opisuje tunel i staklenu piramidu. Vjeruje se da je autor ovog dokumenta drevni matematičar Thales, koji je putovao u Egipat kako bi proučavao piramide. Tamo je naišao na veliku piramidu od grimiznog stakla i tri reda staklenih vitrina u kojima su se nalazile lijepo ukrašene osobe u srebrnoj i zlatnoj odjeći. Sveštenik koji je Thalesu pokazao ovu odaju isprva je sakrio informacije, ali je na kraju otkrio da je to hram usnulih bogova.

Tragično, sveštenika su ubili nepoznati napadači dan nakon otkrića, a Thales je za dlaku izbjegao smrt uz pomoć svog obožavatelja, istaknutog vojskovođe helenističkog Egipta. Uprkos tako uticajnoj podršci, Thales je bio prisiljen pobjeći iz Egipta na prvom brodu koji je plovio prema sjeveru. U svojim spisima Thales optužuje tajne sveštenike boga Amseta da su organizovali njegovo protjerivanje, tvrdeći da se njihov uticaj proteže na cjelokupno grčko upravljanje Egiptom.

Egipatski pergament koji se pripisuje Thalesu bio je pohranjen u biblioteci samostana St. Gall do 1711., nakon čega se ne zna gdje se nalazi. Ponovo se pojavio 1806. na Francuskoj akademiji nauka. Proučavao ga je poseban tim naučnika, kojeg je Napoleon naručio da potraže staroegipatske artefakte.

Do 1876. pergament je stigao u Vatikansku biblioteku. Poznata po čuvanju tajni, Katolička crkva od tada čuva pergament od pogleda javnosti. Osim toga, Ezing se prisjetio arapskog rukopisa koji detaljno opisuje podzemni lov na blago bagdadskog vezira, tokom kojeg je naišao na kralja Zohhaka, lika sa zmijama nošenim na ramenu, koje su izdaleka mogli smrtonosno pogoditi njegove neprijatelje.

Potraga za brodom pragmatičnih Nijemaca

Tokom tajne nacističke ekspedicije u Egiptu, koja je trajala više od tri godine do kraja 1942., Esing je susreo njemačkog naučnika iz istorijskog odjela Glavnog ureda za sigurnost Reicha, SS Hauptsturführera Konrada von Wallensteina.

Počevši od 1934., njegov tim je tražio zvjezdani brod božanstva Amseta. Zapisi o ovoj kolosalnoj građevini nalaze se u raznim arapskim izvorima, a Yusuf al-Ashraf, plemić i izaslanik na egipatskom dvoru, navodno je posjetio ovaj brod u 14. vijeku, sastavljajući opsežan izvještaj za Tamerlanov ured za kampanju.

Uklanjajući kitnjasti jezik, izvještaj je detaljno opisao tunel uklesan u planinama i vrh gorskog kristala koji svjetluca u svim nijansama, nalik na riznicu Velikog Mogula. Ovaj vrh odgovarao je najvišim planinama, a njegovo je podnožje bilo dovoljno veliko da primi 10 000 konja na ispašu. Yusuf al-Ashraf opisao je kako je vidio ratnike sa srebrnim tijelima i licima unutar kristalne piramide, staze koje su utabali sveštenici i trodimenzionalne prikaze zagonetne civilizacije.

Vjerovalo se da bi bilo koji sveštenik Amseta mogao sam uništiti cijeli grad ili znatnu vojsku. Ovi su sveštenici navodno boravili tamo kroz 11 ciklusa od 999 godina, ali su uskoro trebali otići prema zvijezdama. Yusuf al-Ashraf pokušao ih je angažiovti kao saveznike za Tamerlana, ali su nebeska bića odbila ponudu. Rečeno je da je zvjezdani brod boga Amseta smješten na planinskoj visoravni, do kojeg se može doći samo kroz posebno iskopani tunel. Yusuf al-Ashraf takođe je opisao kristalne posude sposobne za skok preko planina i komunikacijske školjke koje su funkcionisale na udaljenosti od petnaest dana hoda.

Izvještaj je uklonjen iz Sovjetskog Saveza

Nijemci su došli do izvještaja jednog srednjovjekovnog plemića, zajedno s drugim Tamerlanovim arhivima, koji su 1934. tajno prebačeni iz SSSR-a u Njemačku i smatrani dokumentima od posebnog značaja. Njemački naučni odjel pretpostavio je da takvo plovilo nije usamljeno na kopnu te je pomno pregledao i katalogizirao sve dokaze koji se odnose na ovo pitanje. U Egiptu je više mjesta pokazalo značajne geološke anomalije, koje se smatraju prikladnima za prebivalište boga zvijezde Amseta.

Vjerovalo se da se kolosalna skulptura Amseta, opisana u rukopisima kao u potpunosti izrađena od zlata, nalazi u glavnoj odaji Amsetova tajnog hrama, mjestu poznatom samo velikom svešteniku. Tamo je direktno komunicirao sa zvijezdama, a po povratku je Vijeću sveštenika iznio nepobitnu i odmah provedivu presudu bogova. Velike kamene kutije u glavnoj dvorani, čija namjena nije otkrivena, ostale su zagonetne, budući da ih rukopisi posvećeni Amsetu ne spominju.

Ove kamene kutije krasile su izuzetno jasne i kvalitetne ilustracije. Nakon preciznog graviranja, umjetnici nepoznatog identiteta ispunili su bakropis zlatnim i srebrnim nijansama. Slike su uglavnom prikazivale pojedince u neobičnoj odjeći koji su se bavili zagonetnim aktivnostima, uz prikaze zvijezda, zmija i raznih arhitektonskih oblika. Ipak, jedno veliko umjetničko djelo natjeralo je čak i Ezinga, kojemu su čuda nepoznata, da stoji ukočen.

Izvor: fx-files.com