BIZARNOSTI KOJE SU NAŠIM PRECIMA BILE NORMALNE: Da danas ovo napravite, strpali bi vas u ludnicu
Nakon što ovo pročitate, definitivno ćete promijeniti mišljenje o svojim precima. Zaista su njihovi običaji bili gnusni, neki čak i smrtonosni – doslovno.
Sumpor za bojenje kose
Ljudi su bojili kosu još od davnih vremena, ali nedostatak znanja u hemiji i pogrešna upotreba pogrešnih tvari ponekad se znala odraziti na zdravlje. Naši su preci takođe koristili biljne materijale za bojenje kose, ali učinak nije trajao dugo. Grci i Rimljani koristili su trajnu boju za kosu koja se sastojala od različitih hemikalija uključujući sumpor.
Staklo i guma u grudi
Od davnina, žene su koristile različite načine kako bi poboljšale svoju ljepotu. Grudi nisu izuzetak. Neke su žene stavljale tropske tretmane ili domaće “kreme za rast” na grudi kako bi one bile veće. Druge su masirale kokosovo ulje u kožu. Međutim, prvu hirurgiju dojki obavio je već 1895. godine Vincenz Czerny. Nakon toga, doktori su koristili različite materijale za povećanje grudi: bjelokost, staklene kugle, mljevene gume i druga punila.
Životinjski izmet za medicinske tretmane
Može zvučati odvratno, ali činjenica je da su drevni ljudi koristili životinjski izmet za liječenje različitih bolesti. Na primjer, žene u staroj Grčkoj vjerovale su da se krokodilski izmet može koristiti kao snažan kontraceptiv i umetale su ga u vaginu. U drevnom Egiptu, ratnici su stavljali životinjski izmet na rane. Ovčji izmet korišten je u škotskoj narodnoj medicini za liječenje velikih boginja, a svježi svinjski izmet služio je za odčepljivanje nosa.
Bušenje lobanje kod istjerivanja zloduha
Doktori su uvijek bili vrlo znatiželjni o ljudskom tijelu i koristili su nekoliko “dokazanih” metoda za liječenje mnogih bolesti. Jedno od njih bilo je i bušenje lobanje. Doktori su vjerovali da mogu izliječiti bolesti kao što su konvulzije, glavobolje i infekcije. Mislili su da su različite bolesti uzrokovane zlodusima zarobljenim unutar ljudske glave, pa su izbušili rupe kako bi dopustili da se duh izvuče. Srećom, ova praksa gotovo je potpuno napuštena do kraja srednjeg vijeka. Temeljno istraživanje nekih pronađenih lobanja pokazalo je da su neki pacijenti uspjeli preživjeti i nakon ovih ekstremnih metoda liječenja.
Žene nisu smjele plakati na pogrebima
Redovna sahrana u drevnom Rimu započela bi procesijom koja je hodala niz ulicu. Uplakani rođaci slijedili su procesiju. Što je bilo više ljudi koji su prisustvovali pogrebu, to je osoba bila više poštovana. Ponekad bi porodica zaposlila posebne žene koje bi plakale da bi impresionirale mnoštvo. Da bi njihova tuga bila uvjerljiva, žene bi ogrebale svoje obraze kako bi privukle krv. Kasnije je ova tradicija bila previše ekstremna i negativna. Ljudima nije bilo dopušteno zaposliti stručnjake za plakanje jer su “ta djela privlačila snažne emocije i bila nespojiva s idejom tihog života građana”.
Očevi su smjeli ubijati ljubavnike svojih kćeri
Očevi su imali vrlo snažan uticaj na cijelu porodicu, a posebno na svoje neudane kćeri. Zapravo, imali su pravo izabrati dobrog muža za njih. Pravila su bila vrlo stroga, a kći nije imala pravo biti intimna prije braka. Otac je imao zakonsko pravo ubiti ljubavnika svoje kćeri (pa čak i nju) ako ih je uhvatio da čine preljub. Ako je ubio samo jednog od ljubavnika, mogao je biti optužen za ubistvo. Zanimljiva činjenica: rimska je žena uvijek pripadala očevoj porodici, čak i nakon braka.
Bijeli luk za testiranje na trudnoću
Nedostatak detaljnog medicinskog znanja u anatomiji nije dopuštao doktorima da kažu zašto neke žene mogu zatrudnjeti, a druge ne mogu. Međutim, koristili su nekoliko prirodnih metoda za testiranje trudnoće. U 1350. godini p.n.e. ženama su savjetovali da navlaže sjeme pšenice urinom. Ako je sjeme proklijalo, bila je trudna. Drugi način provođenja testa trudnoće bio je stavljanje bijelog luka u njezinu vaginu. Sljedećeg jutra, dokrtor bi mirisao ženski dah i tvrdio da je trudna ako je mogao osjetiti miris bijelog luka u dahu. Hvala Bogu da danas imamo modernu medicinu!
Javno kupanje
Već znate da su ljudi u starom Rimu koristili sva moguća sredstva kako bi se pobrinuli za svoju ličnu higijenu. Redovno su prisustvovali javnim kupeljima te su koristili toaletne spužve. Međutim, samo je nekolicina bogatih ljudi sebi mogla priuštiti privatno kupatilo ili WC u svojoj kući. Drugih 95 % stanovništva koristilo je javne sanitarne čvorove koji su bili izrađeni od dugih redova masivnog kamena ili drva s rupama na dnu.
Izvor: net.hr
