Ponekad izroni drevni Sipar, potopljeni grad kod Umaga kojeg bilježe legende o ljubavi, priče o bojevima i zapisi istraživača

Uz zapadnu obalu Istre, četiri kilometra od Umaga nalazi se potopljeni grad Sipar za kojeg se vežu mnoge legende. Za vrijeme jačih oseka i danas se mogu vidjeti ostaci ovog antičkog grada koji izviru iz mora.

Prema arheološkim izvorima, područje Sipra bilo je naseljeno u mlađem željeznom dobu, a u rimsko doba razvilo se u civitas, naselje s karakteristikama dobro organizovanog rimskog grada.

Razaranjem Sipra, za koje se pretpostavlja da se dogodilo oko 876. godine u žestokim bitkama kneza Domagoja s Mlečanima, život se preselio u obližnji Umag koji tada započinje svoj razvoj.

Pod imenom Sipar spadaju naselje, kaštel i feud. Za vrijeme Rimljana nastaje naselje Sepomaja koje se proteže od Rta Katoro do Rta Sipar. Grad Sepomaja – Sipar Humacum – keltskog je porijekla. On je označen i u putopisnoj tabeli koju spominje rimski historičar Plinije. U 2. vijeku grad Sepomaja (Sipar) pomalo propada. Već tada Rimljani Sepomaju nazivaju Siparis.

Naselje Sipar spominje se u hronikama porodice Benedetti: “U drugom vijeku Sepomaja propada. Razlozi propasti nisu poznati. Većina stanovništva Siparisa koncentriše se na mjesto današnjeg Umaga, koji tako i nastaje. Malo ih ostaje na krajnjem sjevernom dijelu obitavanog mjesta kod današnjeg kaštela”.

Spominje se i u venecijanskoj hronici koja nabraja koje su gradove porušili neretljanski gusari pod vodstvom bana Domagoja. Tako se uz Rubinium (Rovinj), Emoniam (Novigrad) spominje i Sipar.

Kaštel Sipar sagrađen je vjerovatno oko 1000. godine, pokraj već nestalog Siparisa, kada je navodno jedno vrijeme služio i kao svjetionik. Tada je obližnji Umag više puta stradavao od razbojnika, a nije isključeno da su kaštel sagradili gusari koji su, kada su osvojili Siparis, tu i stanovali i odavde se spremali za svoje daljnje pohode. Kaštel je bio u dobrom stanju sve do 1943. godine kada su Nijemci iz strateških razloga artiljerijom srušili njegov gornji dio.

Današnje ruševine siparskog kaštela, koje se još vide, ostaci su ulazne tvrđave, a prava siparska tvrđava nalazila se na drugom otočiću, prema moru. Za velikih oseka još se vidi cesta koja je vodila do kaštela.

Tokom hidroarheoloških i kopnenih istraživanja na dnu nalazišta otkriveno je 17 prostorija naselja s duguljastim hodnikom koje se razvijalo kroz više vijekova. Tu su uočeni brojni predmeti poput amfora iz Gaze, fine keramike, koštanih alatki i raznih poklopaca koji datiraju iz razdoblja od 1. vijeka pr. n e. do 2. vijeka.

Raščišćena je i kula pentagonskog oblika koja vjerovatno datira iz 5. vijeka. Otkriveni su bedemi dužine 200 m koji su štitili grad s kopnene strane, veliko kladište s potpornim pilonima, peć za preradu metala, kamen s utorima za tiješnjenje maslina (III./IV.st.) i oko 5000 uzoraka predmeta.

Legenda o Rozamundi iz Sipra

Uz Sipar se vežu mnoge legende, a jedna od njih je i ona o lijepoj Rozamundi iz Sipra. U srednjem vijeku grad Sipar bio je velik i moćan, gospodar cijelog kraja, a njegovi su vlasnici bili najbogatiji u Istri. Gospodar grada u to vrijeme imao je lijepu kćer Rozamundu nad kojom je bdio bojeći se da je koji mladić ne zapazi pa se više pomami za njegovim bogatstvom nego za kćerkinom ljepotom. Na jednoj od svojih šetnji podno bedema, Rozemunda je upoznala siromašnog, ali stasitog i mudrog pastira.

Planula je među njima iskrena ljubav i nisu se osvrtali na to da je ona iz plemenite, bogataške obitelji a on siromašan pastir. Za njihovu ljubav ubrzo je saznao Rozemundin otac koji je iz osvete Rosamundu prisilio da dane i noći provodi u svojim odajama, a pastira je protjerao u najudaljeniji kraj siparskog posjeda. Rozemunda je tugovala i na kraju se razboljela. Dolazili su sa svih strana doktori koji su joj davali kojekakve lijekove, ali nisu pomagali.

Strogi otac bio je primoran, za spas kćeri, pozvati pastira i iskušati njegovu mudrost. Ako on izliječi njegovu kćer, dat će mu je za ženu. Na njegovu zapovijed morao je pastir u mozaiku pronaći dva istobojna kamenčića.

Na veliko čuđenje prisutnih dvorjana, pastir je brzo pronašao čak četiri istobojna kamena. U tome mu je pomogla vila ljubavi, svima prisutnima nevidljiva.

Otac, vlasnik Sipra, bio je primoran udati kćerku za pastira koji nikome nije odao tajnu da mu je kamenčiće pokazala vila. Svadba je prošla u raskoši i veselju, a pastir je nakon smrti Rosamundina oca postao vlasnikom čitavog imanja.

Izvor: blagamisterije.com