40 dana na onom svijetu: “Još nije tvoj trenutak …”
Paolo Favlini kaže da je doživio egzistenciju paralelnu sa zemaljskom i da je ona izgledala stvarnije od ove, obične.
On kaže: “Prije deset godina doživio sam u Francuskoj saobraćajnu nesreću i pao u hipoglikemičnu komu, tako da sam četrdeset dana bio u nesvjesnom stanju. Za to vrijeme nalazio sam se na jednom drugom mjestu. Plovio sam, potpuno go, drvenom pirogom po veoma širokoj rijeci čije su obale bile bogato obrasle vegetacijom. Osjećao sam krajnju ugodnost. Preda mnom je bio dječak od osam do deset godina. Sve je bilo toliko stvarno – boje, svježina i čistoća vazduha – i nisam imao nikakvu predstavu o prethodnom, odnosno životu prije kome. Nikada se nisam tako dobro osjećao.”
Onda se dogodilo nešto nevjerovatno – dječak je pao u vodu i progutala ga je ajkula. Kada se Paolo vratio u svoju kolibu u njoj je našao ‘čovjeka rijeke’ i požalio mu se zbog smrti dječaka.
‘Čovjek rijeke’ mu je tada odgovorio: “Ne sikiraj se, ovdje je sve drugačije. Moraš još mnogo toga da naučiš”. I, u tom trenutku se dječak pojavio u kolibi.
Paolo je nastavio: “Shvatio sam da u toj dimenziji ne postoji uobičajeno prostor-vrijeme, već se istovremeno na raznim mjestima doživljavaju različite situacije. U tom trenutku se scenario promijenio i našao sam se oženjen prekrasnom ženom istočnjačkog izgleda. Onda je i ta situacija nestala i usljedile su druge koje su izgledale isto tako stvarno. I kada je sve nestalo, preda mnom se pojavilo nebesko biće sačinjeno od čiste energije, koje nije ni ličilo na čovjeka i reklo mi: ‘Očekivali smo te, ali sad, na žalost, moraš da se vratiš, tvoj trenutak još nije došao’.
Osjetio sam očajanje, želio sam da ostanem tamo. Imao sam utisak da me je neka snažna energija odnijela ka mom fizičkom tijelu. Kada sam ponovo ušao u njega, osjetio sam jake bolove, uprkos injekciji morfijuma. Otvorio sam oči i ljekari su se zapanjili, mislili su da sam mrtav. Pitali su me kako sam, ali sam ja zatvorio oči. Nisam htio da budem živ, želio sam da odem na onaj svijet.
Taj doživljaj je izmijenio moj život. Prije toga sam imao uobičajene želje i navike – želio sam da imam novca, lijepu ženu, dobra kola … Od tada me materijalni aspekti života više ne interesuju, sad želim da živim u skladu sa onim što osjećam u sebi, u dubini svoje duše.
Izvor: conopljanews.net/pozitivno.ba
